Dubrovački muzeji

 

Morske školjke i puževi iz Viline špilje

Arheološko nalazište Vilina špilja nalazi se u strmim stijenama brda Bjelotina na 137 metara nadmorske visine, iznad izvora rijeke Omble u Rijeci dubrovačkoj. Prostor koji obuhvaća arheološko nalazište, predstavlja samo manji dio špiljskog sustava Vilina špilja – Ombla izvor. Radi se o sustavu koji je do sada istražen u duljini od 3.063 metra i dubini od 192 metra te je prema svojim dimenzijama potencijalno najduža špilja na području Dalmacije. Špiljski sustav sastoji se od izvora Omble, kaverne iza izvora Omble te Viline špilje smještene iznad izvora. Arheološki lokalitet predstavlja samo dio koji se odnosi na Vilinu špilju. Također, pristup špilji, od podnožja i izvora Omble do ulaza u špilju, fizički i tehnički je vrlo zahtjevan.

Arheološka istraživanja Viline špilje obavljena su u sklopu programske djelatnosti Arheološkoga muzeja Dubrovačkih muzeja 2014. i 2015. godine, kada je istražen veći dio ulazne dvorane i dijelovi Dvorane 2. Navedenim radovima, pored bogatih kulturnih slojeva od ranoga neolitika do srednjega brončanog doba, utvrđeno je postojanje izvjesnoga ilirskoga svetišta od kraja 5. do početka 3. st. pr. Kr. To je ujedno i vrijeme najintenzivnijega korištenja špilje s najviše nalaza, uglavnom fine grčke i helenističke keramike te ranih i klasičnih Korint B amfora i drugih artefakata. Sporadično korištenje pojavljuje se opet u 4./5. st., kada se špilja vjerojatno koristila kao mjesto zbjega.

Pored raznih keramičkih, litičkih, koštanih, brončanih i željeznih arheoloških artefakata, u kulturnim slojevima Viline špilje pronađeni su i morski puževi te školjke. Prema stručnoj analizi koju je obavio dr. sc. Drago Marguš iz Šibenika, od morskih školjaka pronađene su dagnje (ili mušule, Mediterranean mussel, „Mytilus galloprovincialis“), kamenice (European flat oyster, „Ostrea edulis“) i jestive srčanke (Olive green cockle or Edible cockle,„Cerastoderma glaucum“ [Cardium]). Morski puževi zastupljeni su s ogrcima (ili ugrcima, Turbinate monodont, „Monodonta turbinata“), priljepcima (ili lumparima, „Patellidae“) i kavalocima, odnosno puževima iz roda „Coralliophila sp“.

Najviše je nalaza mušula. Uglavnom su disperzirane na raznim mjestima unutar špilje, no na jednom mjestu, dublje u tzv. Dvorani 2, petnaestak metara od ulaza, nađena je veća nakupina mušula. Obzirom na to da su prilikom pronalaska sve bile ispremiješane s garom i životinjskim kostima, pretpostavlja se da je riječ o otpadu nastalom nakon konzumacije. Putem radiokarbonske (14C) analize obavljene u laboratoriju Beta Analytic Inc, Miami, Florida, određena je njihova starost u razdoblje između 4605. i 4460. godine prije Krista. To je vrijeme kasnog neolitika, odnosno tzv. „hvarske kulture“, kako se to razdoblje naziva na našim prostorima.

Upravo na temelju pronađenih tragova gara uokolo mušula, može se zaključiti kako su se prije oko 6500 godina prapovijesni stanovnici Viline špilje spuštali do Omble, prikupljali mušule, termički ih obrađivali i konzumirali. Slično se može pretpostaviti i za ostale školjke - kamenice i jestive srčanke koje i danas predstavljaju morske specijalitete, kao i za morske puževe - lumpare. Međutim, ogrci i kavaloci, osim što su korišteni kao hrana, zasigurno su se upotrebljavali i kao nakit, odnosno privjesci. O tome nam svjedoči brušenje te rupice za vezivanje na pojedinim primjercima. Nažalost, ne možemo znati da li su bili tek puki ukras ili su imali funkciju amuleta u religijskom kontekstu.

Očigledno je konzumacija morskih školjaka i puževa imala bitnu ulogu u prehrani prapovijesnih, u ovom slučaju neolitičkih stanovnika. Pri tome je potrebno naglasiti kako spuštanje i penjanje do Viline špilje nije nimalo lak i jednostavan zadatak. U svakom slučaju, nedostatak hrane ili gurmanski trenutci ostavili su materijalni trag u špilji. Kao takve, zajedno s ostalim nalazima iz špilje, pokušavamo ih shvatiti u nastojanjima proučavanja života u najranijim prapovijesnim razdobljima.

 

Tekst i foto: dr. sc. Domagoj Perkić

29.8.2020.