• Povećaj font
  • Smanji font
  • Promijeni kontrast
  • Sivi tonovi
  • Promijeni vrstu slova
  • Vrati izvorno
  • Povećaj font
  • Smanji font
  • Promijeni kontrast
  • Sivi tonovi
  • Promijeni vrstu slova
  • Vrati izvorno

Kako Vam možemo pomoći?

Motivi križa na stećcima

10.2.2021.

Križ (grč. „stauros“, lat. „crux“) temeljni je, najrašireniji i najizrazitiji religiozni simbol kršćanstva. No, motiv križa pojavljuje se znatno prije na neolitičkim i kasnijim spomenicima, posudama, figurama i slično, kao simbol Sunca ili svemira (svastika). Nalazimo ga na širokom području – na spomenicima keltske, koptske i kretske umjetnosti, ali i u azijskoj i američkoj kulturi. Kao spravu za mučenje i kažnjavanje robova i kriminalaca prvi ga koriste Feničani, no posebno poznat postaje preko Rimljana koji razapinju i samog Krista u vrijeme njihova vladanja Judejom.

U kršćanstvu, križ je istodobno izraz muke i stradanja, ali i znak pripadnosti vjeri. Razvoj njegove ikonografije može se pratiti od prvih stoljeća do danas. U početku su kršćani koristili druge simbole (sidro, riba, orant), no u doba Konstantina Velikog (306.–337.) došlo je do opće uporabe križa kao simbola kršćanstva.

U terminološkom smislu treba razlikovati križ, raspelo i raspeće. Naime, raspelo je liturgijski i devocionalni predmet koji prikazuje križ s pribijenim Kristovim tijelom (bez Krista, to je samo križ). Raspeće je ikonografski prikaz razapinjanja Krista na križ. Na stećcima nalazimo isključivo prikaze križa.

Iako se u početku držalo da je motiv križa na stećcima vrlo rijedak, pomnijim proučavanjem ustanovljeno je kako je to u biti jedan od najčešćih motiva na njima. Javlja se samostalno ili kao dio drugih motiva. Uz ostale kršćanske motive i simboliku, to je, naravno, izravni dokaz kršćanske pripadnosti pokopanih pod stećcima.

Na dubrovačkom području, to je jedan od najčešćih motiva na stećcima. Nalazimo ih u raznim inačicama, od krajnje jednostavnih do kompozicijski kompleksnih. Možemo ih razlikovati prema broju linija (prutova) od kojih su napravljeni ili prema obliku završetka krakova (hasti).

Najčešći su jednostavni, trakasti, obično izvedeni urezivanjem ili udubljivanjem. Katkad su takvi križevi u udubljenju (kamenici za svetu vodu) ili su ispunjeni kosim zarezima (pa se dobije motiv tordiranog užeta). U jednostavne križeve ubrajamo i jednoprute ili dvoprute s raznim varijacijama. Primjerice, jednopruti, s kružnim završetcima na vertikalnim i poprječnim crtama na horizontalnim krakovima; jednopruti, s poprječnim urezima kao završetcima krakova; jednopruti, s horizontalnom crtom kao postoljem ili jednopruti, s pravokutnim proširenjima uz rub krakova. Vrlo su česti i jednopruti križevi upisani u kvadrati kružnicu. Na samo jednom stećku, nažalost danas zagubljenom, nalazila se reljefna svastika.

Od dvoprutih nalazimo one s poprječnim zarezima na kraju vertikalnih krakova, zatim s horizontalnom crtom kao postoljem, s poprječnom crtom na dnu donjeg kraka, gdje gornji završava lukovičastim trolisnim proširenjem. Tropruti je nađen samo jedan, i to s trokutastim zarezima na bočnom i gornjem kraku, kao i četveropruti, s kružnim završetcima na krajevima te četirima kružnim udubljenjima s vanjskih strana sjecišta krakova.

Prema završetku krakova, postoje križevi: sa zaobljenim krakovima, s kružnim završetkom samo gornjeg kraka ili svih krakova, s romboidnimi trokutastim završetcima krakova, zatim, klasični malteški križevi, koji su katkad postavljeni na trn ili tuljac.

Posebno se izdvajaju pojedini specifični oblici križeva. Na primjer, antitetično postavljeni križevi što izlaze iz tordiranog užeta, a kraci su im suženi i svijeni na krajevima,  zatim dvopruti dvostruki križ ili dvostruki križ sa spiralama.

 

Tekst i fotografije: dr. sc. Domagoj Perkić

3D modeli stećaka: LUPERCAL M.T. j.d.o.o.

Crteži: Marta Perkić

 

LITERATURA ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE:

I. ALDUK, D. PERKIĆ, M. TOMASOVIĆ, »Topografija stećaka u Hrvatskoj«, u: Stećci, katalog izložbe, (ur.) J. Poklečki Stošić, Zagreb, 2008., 58–120.

I. ALDUK, Stećci: nekad i danas, Zagreb, 2019.

A. BENAC, »Srednjovjekovni stećci od Slivna do Čepikuća«, u: Anali Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, sv. 2., Dubrovnik, 1953., 59–85.

Š. BEŠLAGIĆ, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.

Š. BEŠLAGIĆ, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

Š. BEŠLAGIĆ, Leksikon stećaka, Sarajevo, 2004.

D. LOVRENOVIĆ, Stećci. Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Zagreb, 2013.

D. PERKIĆ, »Stećci kod Crkve sv. Barbare u Dubravci, Konavle«, u: Zbornik Dubrovačkih muzeja, br. 4, Dubrovnik, 2017., str. 67–138.

D. PERKIĆ, Stećci i drugi kasnosrednjovjekovni nadgrobni spomenici zapadnoga dubrovačkog područja, Dubrovnik, 2019.

D. PERKIĆ, Stećci na području Dubrovačkoga primorja - nove spoznaje, u: Hercegovina: Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe, No. 6, Mostar, 2020., str. 19–61.

D. PERKIĆ, I. ALDUK, M. AKSIĆ VITKOVIĆ, M. RADOVANOVIĆ, Stazama stećaka, katalog projekta HER.CUL, Dubrovnik, 2014.

D. PERKIĆ, I. ALDUK, J. ĆALETA, Stazama stećaka, katalog izložbe, (ur.) T. Bogdanović, I. Michl, D. Perkić, Dunea, Dubrovnik, 2014.

ŽERAVICA, 2011.

Z. ŽERAVICA, »Križevi kao simbol kršćanstva na srednjovjekovnim kamenim nadgrobnim spomenicima – mramori (tzv. stećci) u Konavlima«, u: Zbornik Hum i Hercegovina kroz povijest, I., (ur.) I. Lučić, Zagreb, 2011., 331–401.

 

Postanite naš korisnik!

Budite u tijeku s događanjima i novostima u muzeju.