Urezani ili reljefni prikaz štita i mača jedan je od najčešćih motiva na stećcima kao srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima. Međutim, tu je potrebno razlikovati štit i mač na stećcima od istih ili sličnih motiva na kamenim nadgrobnim pločama. Naime, nadgrobne ploče u pravilu nalazimo u urbanim središtima i prostorima pod njihovim neposrednim utjecajem, a štitovi i mačevi na njima se javljaju od 13. st. i pratimo ih sve do 19. st. Za razliku od njih, na stećcima koji su znatno rustičnije obrade kamena, štitove i mačeve u pravilu pratimo kroz 14. i 15. st. Dakle, za pretpostaviti je da barem dio takvih motiva na stećcima nastaje pod utjecajem nadgrobnih ploča iz urbanih sredina, što je inače za pretpostaviti i za brojne druge prikaze na stećcima (razne bordure, arkade i sl.).
No, vratimo se na naše štitove i mačeve na stećcima. Uvriježeno je mišljenje kako su takvi motivi na stećcima oznaka ratnika, simbol plemstva, odnosno općenito odraz društvene strukture. U širem kontekstu taj se motiv najčešće javlja na prostoru nekadašnje Humske zemlje (u vrijeme njezinoga najvećeg opsega, uključujući tu i prostor nekadašnje Travunije, dakle prostor zapadne i istočne Hercegovine te jadranske obale od Cetine do Dubrovnika, uključujući i Pelješac). Sudeći prema njihovoj brojnosti i onima malobrojnima koji se mogu povezati s pojedinim osobama, pretpostavka je da su oni oznaka nižeg plemstva nekadašnje Humske zemlje. No, kod većine to sigurno nisu stvarni grbovi toga istog plemstva, jednostavno zbog toga što postoji jako velik broj istih ili sličnih štitova s mačem na jako širokom prostoru.
Uglavnom govorimo o trima osnovnim oblicima štitova: pravokutni (četverokutni), srcoliki i trokutasti. Pritom su, neovisno o prikazima na stećcima, srcoliki i trokutasti oblici više karakteristični za primorje, a četverokutni za Hercegovinu. Na području Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Ugarske te Bosne i Huma trokutasti i srcoliki štitovi javljaju se do kraja 14. stoljeća, a od početka 15. stoljeća štitovi su više polukružnog oblika. Prema pojedinim autorima, pravokutni, turnirski štitovi (štitovi sa zarezom ili štitovi s tarčom) pojavljuju se tek u 15. stoljeću. Potrebno je naglasiti da je Dubrovnik tijekom 14. i 15. stoljeća bio jedno od središta proizvodnje štitova za njegovo zaleđe, tamo su se štitovi proizvodili, ali su dolazili i obrtnici iz zaleđa na priučavanje. Srcoliki štitovi ponekad se nazivaju i »dubrovačkima«, s karakteristikama razvijenoga 15. stoljeća. Na štitovima nalazimo razne prikaze, najčešće rozete, polumjesec, luk i strijelu, psa ili lava. Pojedini primjerci podijeljeni su kosim trakama (dijagonalno postavljena lenta) koje mogu biti prazne, ali i ispunjene tordiranim užetom.
Kada je riječ o mačevima, oni su karakteristični kasnosrednjovjekovni, katkad nazivani gotskima ili u Dubrovniku „magna spata“. I oni su vrlo često kovani u Dubrovniku za potrebe dobrog dijela Balkana. Mačevi na gotovo svim prikazima sa štitovima imaju široke nakrsnice i kružne (jabučaste) završetke drška. Primjetno je da su mačevi uglavnom koso ili vertikalno postavljeni iza štita, a rijetko preko štita.
Na zapadnom dubrovačkom području (Dubrovačko primorje i zapadni dio grada Dubrovnika) motiv štita i mača nalazimo na 34 stećka, a na istočnom (Župa dubrovačka i Konavle) 13 stećaka. Javljaju se u 3 osnovne inačice: pravokutni, ovalni i srcoliki, no najviše ih je pravokutnih, s raznim podinačicama. Neovisno o kojoj je podinačici riječ, rubovi štitova katkad su izvedeni od tordiranog užeta.
Kao i kod svih drugih pokušaja tumačenja simbola na stećcima, potrebno je biti oprezan zbog upitne proporcionalnosti naših (suvremenih) promišljanja i promišljanja srednjovjekovnog čovjeka prema simbolizmu i dekoraciji, prema svetome i profanome. Najbolji primjer uobičajene zablude možda je primjer sljemenjaka s Novakova greblja u Čepikućama, gdje uz ostale motive nalazimo scene lova te štit i mač, kao neupitno muške, plemićke simbole, a u istraživanjima je ustanovljeno kako je u grobu pod tim stećkom pokopana samo jedna osoba, i to žena, u trenutku smrti dobi od 30 do 39 godina, sve datirano u 14. stoljeće. Očigledno je važnost žena u društvu i zajednici, u tom „mračnom srednjem vijeku“, bila puno veća nego što mi to danas mislimo.replica watch swiss eta
Tekst i fotografije: dr. sc. Domagoj Perkić
3D modeli stećaka: LUPERCAL M.T. j.d.o.o.
Crteži: Marta Perkić
LITERATURA ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE:
I. ALDUK, D. PERKIĆ, M. TOMASOVIĆ, »Topografija stećaka u Hrvatskoj«, u: Stećci, katalog izložbe, (ur.) J. Poklečki Stošić, Zagreb, 2008., 58–120.
I. ALDUK, Stećci: nekad i danas, Zagreb, 2019.
A. BENAC, »Srednjovjekovni stećci od Slivna do Čepikuća«, u: Anali Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, sv. 2., Dubrovnik, 1953., 59–85.
Š. BEŠLAGIĆ, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.
Š. BEŠLAGIĆ, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.
Š. BEŠLAGIĆ, Leksikon stećaka, Sarajevo, 2004.
D. LOVRENOVIĆ, Stećci. Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Zagreb, 2013.
M. PALAMETA, »Reljefni prikazi kola na stećcima«;, u: Hercegovina, br. 4, Mostar, 2018., 87–116.
D. PERKIĆ, Stećci kod Crkve sv. Barbare u Dubravci, Konavle, u: Zbornik Dubrovačkih muzeja, br. 4, Dubrovnik, 2017., str. 67–138.
D. PERKIĆ, Stećci i drugi kasnosrednjovjekovni nadgrobni spomenici zapadnoga dubrovačkog područja, Dubrovnik, 2019.
D. PERKIĆ, Stećci na području Dubrovačkoga primorja - nove spoznaje, u: Hercegovina: Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe, No. 6, Mostar, 2020., str. 19–61.
D. PERKIĆ, I. ALDUK, M. AKSIĆ VITKOVIĆ, M. RADOVANOVIĆ, Stazama stećaka, katalog projekta HER.CUL, Dubrovnik, 2014.
D. PERKIĆ, I. ALDUK, J. ĆALETA, Stazama stećaka, katalog izložbe, (ur.) T. Bogdanović, I. Michl, D. Perkić, Dunea, Dubrovnik, 2014.
M. SIJARIĆ, Mačevi 10.–15. stoljeća iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2004.
D. VIDOVIĆ, »Predstave kola na stećcima i njihovo značenje«, u:Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n. s. IX, Sarajevo 1954., 275–279.