U sljedećih nekoliko tekstova predstavit ćemo vam najpoznatije i najzanimljivije stećke s dubrovačkog područja, poput primjerice „Zmijskog kamena“ s Bistrine. Također ćemo predstaviti i najzanimljivije motive kojima su bili ukrašeni te pokušati pojasniti njihovu simboliku.
No, prije toga posjetit ćemo vas što su to stećci, gdje ih nalazimo i kada se datiraju.
Stećci su jedinstveni kameni nadgrobni spomenici kasnoga srednjeg vijeka zapadnog Balkana. Obično označuju jedan, ali katkad i više grobova. Nazivaju ih još i bilizi, mramorovi, kamci, grčka, rimska, svatovska ili divovska groblja, a jedan pjesnik nazvao ih je „okamenjenim krikom“.
Nalazimo ih na području današnje Bosne i Hercegovine, zapadne Srbije, Crne Gore, Kosova te središnje i južne Hrvatske. Pretpostavlja se da ih je do danas sačuvano oko 70.000 na oko 3300 lokaliteta, s tim da je moguće da je taj broj lokaliteta i veći. Ovi se podatci odnose na zadnje popise stećaka, objavljene 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća.
U Hrvatskoj je najgušća koncentracija stećaka na području cijele Dalmatinske zagore, širem području Neretvanske doline i dubrovačkom području. Izdvojene primjerke nalazimo u Lici, Kordunu, Baniji i Slavoniji. Pritom je potrebno naglasiti da stećke nikada ne nalazimo u sklopu grobalja urbanih središta (Dubrovnik, Split, Trogir i drugdje), nego uvijek u ruralnim sredinama. Na području Dubrovačko-neretvanske županije nalazimo 115 lokaliteta, s ukupno 1428 stećaka. Od toga je 48 lokaliteta na području hrvatskog dijela Donjeg Poneretvlja, 29 lokaliteta u Dubrovačkom primorju, 10 lokaliteta na administrativnom prostoru grada Dubrovnika, 4 su lokaliteta u Župi dubrovačkoj te 24 lokaliteta u Konavlima.
Stećci se kao nadgrobni spomenici javljaju od druge polovine 12. stoljeća, no najkarakterističniji su za razdoblje 14. i 15. stoljeća, kada možemo govoriti o »klasičnoj umjetnosti stećaka«. Njihova sepulkralna uporaba prestaje krajem 15. i početkom 16. stoljeća kao posljedica osmanskih osvajanja, s tim da se pojedini oblici i motivi nastavljaju i poslije. Postoji više tipova stećaka, no uglavnom ih nalazimo u vidu ploče, sanduka, sljemenjaka (oblik pravokutne kuće s dvostrešnim krovom), stuba, križine i antropomorfnog oblika. Majstori koji klešu stećke sebe nazivaju kovačima, od kojih su pojedini i potpisani na svojem uratku.
Autor teksta: dr. sc. Domagoj Perkić
Autorica crteža: Marta Perkićrolex replica uk best longines replica watches
LITERATURA ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE:
ALDUK, PERKIĆ, TOMASOVIĆ, 2008.
I. ALDUK, D. PERKIĆ, M. TOMASOVIĆ, »Topografija stećaka u Hrvatskoj«, u: Stećci, katalog izložbe, (ur.) J. Poklečki Stošić, Zagreb, 2008., 58–120.
ALDUK, 2019.
I. ALDUK, Stećci: nekad i danas, Zagreb, 2019.
BEŠLAGIĆ, 1971.
Š. BEŠLAGIĆ, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.
BEŠLAGIĆ, 1982.
Š. BEŠLAGIĆ, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.
MILOŠEVIĆ, 1991.
A. MILOŠEVIĆ, Stećci i Vlasi, Split, 1991.
PERKIĆ, D., 2008.a
D. PERKIĆ, »Stećci na području Župe dubrovačke, nijemi svjedoci povijesti«, u: Kurenat, 4, Župa dubrovačka, 2008., 15–16.
PERKIĆ, D., 2019.
D. PERKIĆ, Stećci i drugi kasnosrednjovjekovni nadgrobni spomenici zapadnoga dubrovačkog područja, Dubrovnik, 2019.
PERKIĆ, D., 2020.
PERKIĆ I DR., 2014.a
D. PERKIĆ, I. ALDUK, M. AKSIĆ VITKOVIĆ, M. RADOVANOVIĆ, Stazama stećaka, katalog projekta HER.CUL, Dubrovnik, 2014.
PERKIĆ I DR., 2014.b
D. PERKIĆ, I. ALDUK, J. ĆALETA, Stazama stećaka, katalog izložbe, (ur.) T. Bogdanović, I. Michl, D. Perkić, Dunea, Dubrovnik, 2014.
POKLEČKI STOŠIĆ, 2008.
J. POKLEČKI STOŠIĆ, »Stećci – kameni svijet koji nestaje« u: Stećci, katalog izložbe, (ur.) J. Poklečki Stošić, Zagreb, 2008., 10–27.
TOMASOVIĆ, 2007.
M. TOMASOVIĆ, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Makarskom primorju, Makarska, 2007.