Povodom Valentinova predstavljamo vam tri oblika prstena kojima su se ukrašavale ženske ruke. Zlatni prsteni dio su tekstilnih zbirki narodnih nošnja Župe i Rijeke dubrovačke, te Dubrovačkog primorja i Elafita i čuvaju se u našem Etnografskom muzeju u žitnici „Rupe“.
Budući da se u dubrovačkom kraju nosio veliki broj prstenja različitih oblika, ne možemo tvrditi kako su neki tipovi izrazito karakteristični za Primorje, Župu ili, pak, Rijeku dubrovačku, jer ih posvuda pronalazimo kao obvezno zaručničko prstenje. Neki oblici bili su uobičajen dar u prigodi zaruka, a u nekim mjestima u dubrovačkom kraju darivalo se i do 14 prstena, i oni su kao takvi imali simbolično i obredno značenje.
Prsten „Vera nada, ufanje i jubav“ nepoznatog majstora iz druge polovine 19. stoljeća, tip je prstena s tri ovalne pločice obrubljene granulacijom, a svaka je pločica ukrašena kršćanskim simbolom izvedenim cizeliranjem (križem, sidrom, plamtećim srcem), koji u narodu simboliziraju vjeru, ufanje i ljubav.
U zbirci je i prsten u narodu poznat kao „krastavčar“, izrađen tehnikom filigrana i granulacije s tri niza cvjetova i središnjim motivom srca. Ovaj oblik prstena poznat je na cijelom dalmatinskom području, te u tradicijskom nakitu Italije.
Prsten „Vera“ nepoznatog autora iz 19./20. stoljeća, bio je najčešći oblik vjenčanog prstenja u dubrovačkom kraju. Jednostavnog je oblika – sastoji se od jednog navoja i izrađena je tehnikom kovanja. Jednostavan obruč ukrašen je isto tako jednostavnim ukrasom.
U dubrovačkom Etnografskom muzeju također se čuva i jednostavniji oblik prstena „vera“, nepoznatog autora iz druge polovine 19. stoljeća. Sastoji se od dvaju međusobno spojenih, narebrenih obruča, s velikim plamtećim srcem u sredini, te od dviju pločica sa strane, s ukrasom u obliku palmete.
Viša kustosica Barbara Margaretić