U zbirkama dubrovačkog Etnografskog muzeja čuva se i prezentira svečana tradicijska muška odjeća i nakit koji su se nosili na dan vjenčanja i za blagdan svetoga Vlaha.
Odmah na početku valja istaknuti kako je muški nakit, u odnosu na ženski, tipološki homogeniji, iz čega proizlazi da su se muškarci malo kitili. Pa ipak, i muški je nakit služio za isticanje materijalnog i društvenog statusa. Razlikujemo tri tipa muškog nakita: nakit za vrat, nakit za prsa i nakit za ruke. Oni su sastavni dijelovi svečane odjeće, što znači da ne funkcioniraju kao samostalni predmeti.
Na cijelome kopnenom dijelu dubrovačkog područja (Konavle, Župa i Rijeka dubrovačka te Dubrovačko primorje) muški je način odijevanja identičan i uglavnom ima obilježja dinarskoga kulturnog kruga, ali i elemente nošnje levantinskog tipa (široke hlače do koljena, karirani svileni pojas koji se nosio u svečanim prigodama, uske ukrasne nogavice). Osnovni dijelovi nošnje su košulja i prostrane hlače, koje sežu do koljena i u struku su stisnute uzicom, što omogućuje da se cijela njihova širina složi u nabore koji padaju kao vreća. Opasavali su se pojasom – „pasom“ povrh košulje i hlača, a preko košulje su odijevali prsluk i kaputić. Svečana bijela košulja zakopčavala se ispod grla dvama pucetima, promjera 1,5 cm, odostraga spojenima alkom. Fundus Muzeja posjeduje tri para takvih „puca pod grlo“. Ukrašene su cjelovitim likom sv. Vlaha koji drži Grad u ruci, poprsjem sv. Vlaha te prizorom sv. Jurja koji ubija zmaja.
Svečani prsluk „presomitača“, „premitača“, s dvije jednake prednjice koje se preklapaju na prsima, mogao se zakopčavati i srebrnim „pucama“ ukrašenima filigranom. Na prsluku nošnje iz Župe dubrovačke ima osam takvih „puca“. „Puce“ i „toke“ aplicirale su se i na najsvečanije gornje odjevne muške prsluke „jačerme“. Sastavni dio ovakvog odijevanja izrazito je dug srebrni lanac ogrlice – „sindžira“ s privjeskom koji može biti u obliku križa ili srca. Pet je takvih ogrlica u fundusu Muzeja, od kojih jedna ima privjesak u obliku srca, s urezanim slovima N. K., najvjerojatnije inicijalima vlasnika. Već početkom 20. stoljeća mlađi muškarci zamjenjuju tradicijski način odijevanja gradskim, pa tako prestaje i nošenje tradicijskog nakita.
Barbara Margaretić
viša kustosica Etnografskog muzeja