Na današnji dan 1815. rodio se svestrani Josip Betondić, sin književnika Jakova Betondića. U Padovi je studirao filozofiju, a po povratku u Dubrovnik uključio se u politički život kao pripadnik ilirsko-narodnjačke skupine.
U travnju 1848. imenovan je za zapovjednika Narodne straže. Vrlo rano je prihvatio ideje narodnog preporoda i nastojao je ljubav prema slavnoj dubrovačkoj prošlosti uskladiti s novim vremenom. Dopisivao se s Ljudevitom Gajom, kojemu je 1841. predao rukopise starih dubrovačkih pisaca između kojih je bio i Gundulićev „Osman“.
Nakon povlačenja iz politike bavio se trgovinom, fizikom i poljodjelstvom na obiteljskom imanju u Kobašu kraj Stona, a posebno se posvetio proučavanju mehanike. Uz Antuna Dropca, Josip Betondić je prvi dagerotipist u Dubrovniku. Betondić je imao čuveni kabinet u kojemu je konstruirao različite sprave, a najpoznatija od svih je velika „camera obscura“ koju je izradio vodeći se tekstovima iz onodobnog tiska. Iz nekrologa objavljenog 1865. u zadarskom „Il Nazionale“ saznajemo kako je otkriće fotografije “...netom po objavi privuklo njegovu pažnju i on je pomno slijedio napredak i poboljšanja, iskušavajući i prakticirajući ovu iznenađujuću umjetnost... Od njega su nam ostali dragocjeni fotografski radovi, između ostalog različite vedute Dubrovnika i okolice...” Dubrovački tiskar i nakladnik Petar Frano Martecchini uvrstio je 1892. neke od tih veduta u svoj tematski album o povijesti, običajima i narodnoj nošnji dubrovačkog kraja.
Iako su Betondićeve fotografije Dubrovnika bile iznimno hvaljene, našli su se i oni koji su ismijavali novitete. Tako Luko Diego Sorkočević 1848. piše epigram na latinskom jeziku, a dum Ivan Stojanović ga prevodi na hrvatski. U suvremenoj transkripciji epigram bi glasio :
„G. Betondiću koji učaše nauke fizike:
Daghera takne ti, s' činom sunca zraka,
Što hoćeš slikovat ti; tamniva mraka.
S' caklim da razgledaš zvijezde, daje koris'
Ah da svoju dušu u kakav slikopis
vidiš, i istini da moš' prignut uši
Za s njom dat zamjenu tvoga srca tmuši.“
Josip Betondić umro je 1864. godine kao posljednji muški potomak te ugledne obitelji. Na žalost, Betondićevi nasljednici nisu vodili brigu o njegovim izumima i instrumentima, pa tako danas nemamo spoznaja o izgledu velike „camere obscure“koju je sam konstruirao.
Viša kustosica Marina Filipović