U stalnom postavu Kulturno-povijesnog muzeja u Kneževom dvoru nalazi se par ukrasnih kineskih vaza dekoriranih u stilu „famille rose“. Vaze su porculanske, visoko facetirane, uže s plićim vratom i oboda okrenutog prema van. Stope su oslonjene na drveno postolje od izrezbarene ebanovine. Ukrašene su gustim florealnim motivom, sa po dva medaljona na trbuhu i na vratu. U medaljonima su figuralni motivi bitke i života na dvoru koji se tek neznatno razlikuju u prikazu. Reljefni prihvati vaza izrađeni su u obliku zoomorfnih figura.
Prevladavajuću ružičastu i purpurno rozu boju „famille rose“ stila donijeli su isusovački misionari iz Europe u Kinu u drugoj polovici 17. stoljeća. Ovaj stil doživio je zlatno doba za vrijeme dinastije Quing, točnije za vrijeme vladavine cara Yongzhenga (1723. – 1736.). Krajem 18. i početkom 19. stoljeća porculanom „famille rose“ se intenzivno trguje te se proizvodi ponajviše za izvoz u Europu.
Vaze iz Kneževog dvora izrađene su u jednoj od radionica grada Kantona na jugu Kine. Kanton je ujedno bio važna izvozna luka gdje su brojni europski trgovci imali svoja skladišta.
Vaze iz naše zbirke pripadale su Dubrovčaninu Franu Amerlingu. Rođen 1821. godine, u drugoj polovici 19. stoljeća živio je u Kairu. Franova braća Nikola, Ignjat (Inje) i Antun bili su jedni od najvećih dobrotvora rodnoga grada te su aktivo sudjelovali u osnutku Domorodnog muzeja. Godine 1872. Frano Amerling je darovao novoosnovanom dubrovačkom Domorodnom muzeju zbirku arheoloških predmeta, minerala i rijetkosti iz svoje kairske umjetničke zbirke. Stjepan Skurla u djelu „Ragusa: Cenni storici“ iz 1876. godine navodi da je istom muzeju darovao i zbirku kineskih i japanskih predmeta. Osim što su značajno obogatili kulturno-povijesnu zbirku, činili su i dio prvog postava Domorodnog muzeja.
Svojom ljepotom, rijetkosti i iznimnom umjetničkom vrijednosti, predmeti su privukli pažnju cara Franje Josipa I. prilikom njegovog posjeta Dubrovniku 1875. godine. Spadaju među najranije predmete iz muzejskog fundusa te i danas svjedoče o ukusu onodobnih dobrostojećih Dubrovčana, njihovom načinu života često daleko od doma, ali i stalnoj želji i nastojanju da bogati imetak ostave rodnome gradu.
Kustosica Lucija Vuković