Zbirka stakla Kulturno-povijesnog muzeja broji preko 180 predmeta, a stilski i kronološki pokriveno je razdoblje od 15. do 20. stoljeća. Glavninu zbirke čine uporabni predmeti, a manji dio ukrasni predmeti. Među uporabnim predmetima posebno mjesto zauzimaju oni koji su nastali u dubrovačkim ili muranskim radionicama u 15. i 16. stoljeću. Pehar na nozi iz Zbirke stakla Kulturno-povijesnog muzeja najreprezentativniji je primjerak takve vrste i pokazuje sve odlike muranskih radionica ili radionica pod muranskim utjecajem. Nastao je u 16. stoljeću, a izrađen je iz mutnog bezbojnog stakla tehnikom puhanja. Na vanjskoj plohi vidljivi su tragovi „latticino“ dekoracije.
Podsjetimo, Murano je još u srednjem vijeku postao važno središte u kojem su se proizvodili kvalitetni predmeti iz stakla, pa su venecijanske vlasti strogo zabranile i kažnjavale odlaske majstora staklara u druge zemlje, kao i prenošenje iskustava proizvodnje stakla. Usprkos zabranama, muranski staklari ipak su odlazili iz Venecije i pokretali radionice diljem Europe ili su postajali vodeći majstori u postojećim radionicama.
Trag muranskih staklara obogatio je i domaću proizvodnju, a Dubrovnik je od 14. stoljeća postao središte u kojem se naveliko pokrenula proizvodnja i trgovina predmetima iz stakla.
Luka iz Masere prvi je poznati majstor staklar koji dolazi iz Murana u Dubrovnik i započinje s radom 1302. godine. Nakon njega uslijedili su i drugi majstori koji dolaze na rad u Dubrovnik, a među njima ističu se Matheus Fiolarius, koji se spominje 1312., te Matheus Pilbanico Pyianigo, koji boravi u Dubrovniku od 1315. do 1317. godine.
Prvi dubrovački majstor staklar je dominikanac Petar koji se spominje od 1418. do 1444. godine. Vlasti Dubrovačke Republike dozvolile su mu da u vrtu dominikanskog samostana izgradi radionicu, a 1418. jedna samostanska ćelija pretvorena je u staklarsku peć.
Ubrzo se počinju graditi staklarske radionice na Pilama, a prva od njih izgrađena je 1423. godine za uglednog trgovca Gregorija de Gucci iz Firence, koji je sklopio ugovor s Velikim vijećem i obvezao se dovesti u Dubrovnik majstore staklare iz Murana.
Popisi inventara i razni opisi interijera svjedoče nam o razvijenoj proizvodnji stakla u Dubrovniku. Tako se primjerice u isto vrijeme kad i u Muranu, spominju predmeti izrađeni od kristala. Nažalost, do danas je ostao sačuvan tek manji broj predmeta za koje se smatra da su nastali u dubrovačkim radionicama.
Viša kustosica Marina Filipović, voditeljica Kulturno-povijesnog muzeja