• Povećaj font
  • Smanji font
  • Promijeni kontrast
  • Sivi tonovi
  • Promijeni vrstu slova
  • Vrati izvorno
  • Povećaj font
  • Smanji font
  • Promijeni kontrast
  • Sivi tonovi
  • Promijeni vrstu slova
  • Vrati izvorno

Kako Vam možemo pomoći?

U Dvoru se čuva slika s prikazom Diogena u bačvi

15.11.2020.

Anegdota o susretu makedonskog vladara i vojskovođe Aleksandra Velikog (356. pr. Kr. – 323. pr. Kr.) s predstavnikom ciničke škole grčke filozofije Diogenom iz Sinope (403. pr. Kr. – 323. pr. Kr.) postala je tema brojnih umjetničkih djela još u antici. U Kulturno-povijesnom muzeju u Kneževom dvoru izložena je jedna takva slika s početka 18. stoljeća. Nastala je pod utjecajem kruga venecijanskog slikara Francesca Fontebrassa (1707.- 1769.), učenika Sebastijana Riccija (1659. – 1734.). Prikazuje Diogena u bačvi u kojoj je živio propagirajući vraćanje prirodnome načinu života. Aleksandar Veliki došao je posjetiti ovog poznatoga filozofa, koji ga je zamolio da se pomakne jer mu zaklanja sunce. Prema cinicima, pripadnicima jedne od Sokratovih škola, najveće je dobro imati što manje potreba u životu, biti samodostatan i samosavladavati se, što je dovoljno za postizanje sreće. Svoje učenje zasnivaju na vrlini, koja se može naučiti vježbom, te jednostavnom životu u skladu s prirodom. Na njihovu filozofiju podsjeća nas svakodnevno slika u našem stalnom postavu, koja potječe iz salona jedne dubrovačke obitelji.

»A kad su se Heleni okupili u skupštini na Istam i izglasali zaključak da se s Aleksandrom povede vojna na Perziju, on bi proglašen njihovim vođom. Kako su nato mnogi državnici i filozofi dolazili k njemu i čestitali mu, očekivao je da će i Diogen Sinopljanin, koji je boravio u Korintu, učiniti isto. Ali kako je ovaj mirovao u Kraneju ni najmanje se ne obazirući na Aleksandra, pođe Aleksandar sam k njemu; zateče ga kako leži na suncu. I malo se pridigne vidjevši tolike ljude gdje se primiču i upre pogled ravno Aleksandru u lice. A kad ga ovaj, pozdravivši i obrativši mu se, upita nije li mu slučajno štogod potrebno, odgovori Diogen: „Da; pomakni mi se malo sa sunca.“ Pripovijeda se da su dojam na Aleksandra i divljenje prema oholosti i veličini toga čovjeka koji se usudio da ga prezre bili toliki da je na odlasku rekao onima iz svoje pratnje, koji su ismijavali Diogena i šalili se na njihov račun: „No doista, da nisam Aleksandar, želio bih da sam Diogen.“«

(Plutarh, Usporedni životopisi, III, August Cesarec, Zagreb, 1988., str. 14)

 

Viša kustosica Lucija Vuković

Postanite naš korisnik!

Budite u tijeku s događanjima i novostima u muzeju.