Dubrovački muzeji

 

Coronellijeva regionalna karta Dubrovačke Republike čuva se u Pomorskom muzeju

U kartografskoj zbirci Pomorskog muzeja u Dubrovniku čuva se regionalna karta Dubrovačke Republike glasovitog mletačkog kartografa Vincenza Marije Coronellija, objavljena u njegovom djelu „Isolario dell' Atlante Veneto“ iz 1696. godine.

Na karti je prikazano područje Dubrovačke Republike s ušćem Neretve i srednjodalmatinskim otocima Hvarom i Korčulom, koji su pripadali Mletačkoj Republici, što je dodatno označeno mletačkim grbovima s lavom sv. Marka. Granica dubrovačkog teritorija nije ucrtana. Reljef je mjestimice prikazan krtičnjacima koji dočaravaju brdovitost terena. Na cijelom području označeni su brojni toponimi koji su relativno precizno ubicirani. Uz tadašnje nazive za otoke, nalaze se i antički nazivi, a uz mnoga su mjesta zapisane i kratke povijesne bilješke. Navode se luke i njihove prednosti. Označene su dubine, kapaciteti sidrišta, opasni škoji, izvori pitke vode, broj kuća u naseljima i slično. Jadransko more naziva se »Golfo di Venezia«. Naslov karte i posveta Domenicu Federiciju, opatu Waske, nalazi se u gornjem desnom kutu, u baroknoj kartuši s likom sv. Vlaha u gornjem štitu, dok je donji štit najvjerojatnije predviđen za grb Dubrovačke Republike, ostao neispunjen. U naslovu Coronelli dubrovački teritorij ne naziva republikom, aludirajući na to da je taj naslov bio rezerviran samo za Veneciju, nego je naziva Dubrovačkom Državom („Stato di Ragusi“). Grafička mjerila, izražena u talijanskim miljama i morskim ligama, smještena su u donjem središnjem dijelu, u velikoj kartuši s vojnim znakovljem i grbom Dalmacije s tri leopardske glave. Na karti su ucrtane ljestvice geografske širine i dužine. U lijevom donjem kutu nalazi se bilješka da je kartu u Parizu prodavao Jean-Baptiste Nolin, koji je za to posjedovao povlasticu Njegova Veličanstva: »Si vende anco Parigi presso Gio[vanni]Battista Nolin con privilegio di S[ua] Maestà«. Kartu je Pomorskom muzeju darovao Arturo pl. Saraka 1946. godine.

Inače, karta je nastala na poticaj vlade Dubrovačke Republike, koja je Coronelliju 1685. godine, u tajnosti preko svojih posrednika, poslala podatke o Republici s priloženom geografskom kartom dubrovačkog teritorija i obećala mu nagradu od dvadeset cekina pod uvjetom da u svojem izolaru jadranske i jonske obale na kojemu je radio u cijelosti objavi njihov tekst o Republici.

Diplomatska aktivnost dubrovačke vlade urodila je plodom. Tekst prepun hvale o Dubrovačkoj Republici i karta dubrovačke države objavljeni su 1688. godine u Coronellijevu manjem izolaru jadranske i jonske obale („Mari, Golfi, Isole, Spiaggie, Porti, Citta, Fortezze ed altri Louoghi dell' Istria, Quarner, Dalmazia, Albania, Epiro e Livadia“). Karta je tiskana i u drugim njegovim djelima pod naslovom „Stato di Ragusi: Bocca del Fiume Narenta, Isole di Lesina e Curzola nella Dalmatia posedutte Dalla Serenissima Republica di Venetia“. Mnoštvo toponima i zanimljivih povijesno-geografskih bilježaka čine ovu kartu prvorazrednim povijesnim izvorom, a u likovnom smislu ona predstavlja remek-djelo barokne kartografije. Ta je karta najbolji kartografski prikaz dubrovačkog područja u usporedbi sa svim dotadašnjim kartama.

Treba napomenuti kako u Dubrovniku, koji je inače bio važna svjetska pomorska sila, nije bila razvijena kartografska djelatnost. Dubrovačka Republika nije poticala radove na kartiranju svojeg teritorija, najvjerojatnije zbog sigurnosnih razloga, kako te karte ne bi došle u ruke potencijalnih osvajača. S druge strane, reprodukcija karata bila je vrlo skupa i za to su bila potrebna velika ulaganja, a budući da su Dubrovčani vrlo dobro poznavali teritorij svoje male države, to im nije bilo prijeko potrebno. Nema sumnje da su dubrovački pomorci i trgovci, koje nalazimo po cijelom Sredozemlju, posjedovali određena kartografska i geografska znanja i da su uspješno koristili kvalitetne i pouzdane karte koje su nabavljali u stranim lukama. Iako Dubrovnik nije imao vlastitu produkciju karata (iznimka je pojava katastarskih planova u 14. stoljeću), dubrovačko područje je zbog svojeg pomorskog, trgovačkog i političkog značenja bilo ucrtano na gotovo svim važnijim srednjovjekovnim portulanima i kartama Sredozemlja i Jadrana.

 

Viša kustosica Ana Kaznačić Skurić, voditeljica Pomorskog muzeja 

27.5.2020.