• Povećaj font
  • Smanji font
  • Promijeni kontrast
  • Sivi tonovi
  • Promijeni vrstu slova
  • Vrati izvorno
  • Povećaj font
  • Smanji font
  • Promijeni kontrast
  • Sivi tonovi
  • Promijeni vrstu slova
  • Vrati izvorno

Kako Vam možemo pomoći?

Josip Luetić ispisao je najblistavije stranice povijesti o svojemu Gradu, ishodištu hrvatske pomorske baštine

26.2.2021.

Na današnji dan 2005. godine preminuo je dr. sc. Josip Luetić, hrvatski povjesničar pomorstva i prvi dugogodišnji ravnatelj Pomorskog muzeja u Dubrovniku.

Rođen je 2. ožujka 1920. godine u mjestu Ošlje u Dubrovačkom primorju. U Dubrovniku je pohađao osnovnu i srednju školu. Nakon završene Pomorsko-trgovačke škole 1938. godine upisao se na studij ekonomije na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1942. priključuje se antifašističkom pokretu, zbog čega su ga talijanske okupacijske vlasti uhitile i osudile na kaznu koju je izdržavao po zatvorima u Italiji. U ožujku 1945. godine izabran je za člana Izvršnog odbora Gradskog odbora Dubrovnik, a potom 1947. preuzima dužnost direktora poduzeća »Luka i skladište« u Dubrovniku. Godine 1949. postavljen je na mjesto ravnatelja novoosnovanoga Pomorskog muzeja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, i na toj funkciji ostao je punih 35 godina, sve do umirovljenja 1984. godine. Diplomirao je 1956. godine na Višoj pomorskoj školi u Rijeci, nakon toga 1971. završava studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je 1975. godine stekao titulu doktora povijesnih znanosti. Dobitnik je brojnih priznanja za svoj znanstvenoistraživački rad, kao što su „Nagrada grada Dubrovnika“ (1963.), „Orden rada sa zlatnim vijencem“ (1968.), „Povelja Saveznog odbora Dubrovnik za životno djelo“ (1984.).

Dr. sc. Josip Luetić cijeli svoj radni vijek proveo je u Pomorskom muzeju. Pod njegovim vodstvom, u okrilju Akademije, Muzej se uspješno razvijao u muzeološkom, istraživačkom i znanstvenom smjeru. Marljivo je skupljao građu i išao po terenu. Organizirao je i prva sustavna podmorska arheološka istraživanja na dubrovačkom području u podmorju Molunta (1949.–1952.), prva istraživanja toga tipa na našoj obali. Od neznatne pomorske zbirke, koja se 1949. sastojala od samo 465 predmeta, njegovom upornošću i marljivošću, u sljedećim desetljećima Muzej se razvio u referentno središte za maritimnu baštinu dubrovačkog kraja. Autor je prvoga stalnog postava Pomorskog muzeja, kao i njegovog „Vodiča“ – prvog vodiča jednoga pomorskog muzeja u zemlji,objavljenoga 1952. godine. Njegovom zaslugom, zbog iznimnih znanstvenih rezultata ustanove, Muzej se 1965. osamostalio i dobio naziv „Zavod za povijesna istraživanja pomorstva južne Dalmacije JAZU“, a 1974. godine pripojen je „Zavodu za povijesne znanosti istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku“ (danas „Zavod za povijesne znanosti HAZU“).

Uz posao kustosa, Josip Luetić intenzivno se bavio i znanstvenoistraživačkim radom proučavajući ponajprije pomorsku povijest Dubrovačke Republike. Obradio je različite teme iz povijesti dubrovačkog pomorstva, temeljene na samostalnim arhivskim istraživanjima neobjavljene arhivske građe u Državnom arhivu u Dubrovniku. Zaslužan je za prvu objavljenu periodiku o povijesti dubrovačkog pomorstva s naslovom „Građa za pomorsku povijest Dubrovnika“, u 5 knjiga u izdanju Muzeja, u kojima je dao svoje najvrjednije doprinose o značenju trgovačke mornarice Dubrovačke Republike u 17. i 18. stoljeću. Objavio je radove o dubrovačkoj brodarskoj djelatnosti u 13. i 14. stoljeću u međunarodnom kontekstu i potvrdio njezino značenje.

S posebnim zanimanjem istraživao je tipove dubrovačkih trgovačkih brodova – galijun, grip, ormanica, filjuga, galijica i druge. Osobitu pozornost posvećivao je znamenitim dubrovačkim pomorcima, donoseći njihove biografije, ali ne zanemarujući i ostale predstavnike pomorskog staleža nižega društvenog statusa. Izradio je kartoteke imena pomoraca koji su plovili na dubrovačkim jedrenjacima od 17. do 19. stoljeća, potvrđujući i time da je pomorstvo bila glavna gospodarska grana – izvor blagostanja i napretka Dubrovačke Republike. Bavio se i pisao je o različitim temama iz pomorske prošlosti: o zastavi Dubrovačke Republike, o pomorskoj ikonografiji, o slikaru marinistu Baziliju Ivankoviću u 19. stoljeću, o slikarima koji su ukrašavali brodove, o odjeći pomoraca, o medicinskoj službi na brodovima, o govornom jeziku dubrovačkih pomoraca, o radionici puščanog praha u Dubrovniku, o pomorskim osiguravajućim društvima u Dubrovačkoj Republici, o gospodarsko-društvenim prilikama u Republici i tako dalje. Pišući o temama iz pomorske prošlosti Republike, nije zanemario ni povijest brodarstva ostalih područja na istočnoj obali Jadrana: Korčule, Hvara, Visa i Rijeke u 16., 17. i 18. stoljeću, kao ni povijest brodarstva Herceg Novog, Perasta, Kotora i Budve, Bara, Trogira, Šibenika i Splita.

Brojne rasprave, studije i članci koje je napisao objavljivani su u raznim periodičnim i prigodnim izdanjima, kao što su „Pomorski zbornik“, „Anali Historijskog instituta JAZU“, „Jadranski zbornik“, „Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru“, „Zadarska revija“, časopisi „Dubrovnik“, „Pomorstvo“, „Naše more“, „Mornarički glasnik“ i brojne druge edicije. Uz domaće, radovi su mu izdavani i u brojnim inozemnim časopisima i zbornicima: „Bollettino dell'Istituto di storia e dello stato” (Venecija), “Bollettino dell'Istituto linguistico mediterraneo” (Venecija – Firenca), “The American Neptune” (Salem – Mass., SAD), “Atti del XVI Congresso nazionale di storia della medicina” (Rim), “Atti e memorie” (Ancona), “The Mariner's Mirror” (London), “Studi Livornesi” (Livorno), “Studi storici” (Urbino), “Italjug” (Rim), “Atti del Congresso di Lanciano” (Rim) i drugima.

Autor je nekoliko knjiga o pomorstvu Dubrovačke Republike: „Mornarica Dubrovačke Republike“ (1962.), „1000 godina dubrovačkog brodarstva“ (1969.), „Pomorci i jedrenjaci Republike Dubrovačke“ (1984.), „Dubrovačka Republika u svjetskom milenijskom nautičkokomercijalnom okviru“ (1989.), „Brodari i pomorci Dubrovačke Republike“ (1997.).

Bio je organizator, suorganizator i suradnik brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova i simpozija, surađivao je s mnogim domaćim i stranim znanstvenicima, kao i s raznim ustanovama – Interuniverzitetskim centrom za postdiplomske studije Zagrebačkog sveučilišta u Dubrovniku, postdiplomskim studijima Filozofskog fakulteta u Zadru. Bio je član predsjedništva »Commission international d'histoire maritime« (1971.–1985.), član Komisije za hidroarheološka istraživanja Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, tajnik Odjela za pomorsku kulturu i član Uprave Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije. Vodio je podružnice Povijesnog i muzejskog društva u Dubrovniku, a od 1950. stalni je suradnik enciklopedijskih izdanja Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« u Zagrebu („Enciklopedija Jugoslavije“, „Pomorska enciklopedija“, „Pomorski leksikon“). Obavljao je uredničke i druge poslove za sljedeća izdanja: za periodiku „Građa za pomorsku povijest Dubrovnika“ (1954.–1967.), zbornik „Dubrovačko pomorstvo“ (1952.), „Beritićev zbornik“ (1960.), „Pomorski zbornik“ (1962.), zbornik „125. godišnjica pomorskog školstva u Dubrovniku“ (1977.), i bio je višegodišnji glavni urednik časopisa „Naše more“ (1979.–1989.).

Jedan je od osnivača i dugogodišnji član „Društva prijatelja dubrovačke starine“, a potom njegov doživotni počasni član, te jedan od utemeljitelja ogranka „Matice hrvatske u Dubrovniku“, kao i član Uredništva njezinoga časopisa „Dubrovnik“.

Doprinos dr. sc Josipa Luetića hrvatskoj muzeologiji, historiografiji i valorizaciji pomorstva Dubrovačke Republike iznimno je velik i dragocjen. U svojemu tridesetpetogodišnjem radnom vijeku, koji je proveo u Pomorskom muzeju, kao kustos i znanstvenik, neumorno je i s velikim entuzijazmom, kontinuiranim znanstvenoistraživačkim radom upućivao na međunarodno značenje dubrovačkog brodarstva i pomorske djelatnosti, predstavljajući ga domaćim i stranim znanstvenicima i nastojeći ga približiti i širim krugovima zainteresirane javnosti. Njegovo djelo ostat će trajna vrijednost na području povijesnih znanosti o pomorstvu, i to u svjetskim razmjerima. Josip Luetić ispisao je najblistavije stranice povijesti o svojemu Gradu, ishodištu hrvatske pomorske baštine, nastojeći u svakom trenutku, kako u zemlji tako i u inozemstvu, podsjetiti na nekoć slavne dubrovačke „hobote“.

Viša kustosica Ana Kaznačić Skurić

Postanite naš korisnik!

Budite u tijeku s događanjima i novostima u muzeju.