Dubrovački muzeji

 
Brodolom je poznat našim areheolozima još od 1972.

Predmeti od bakrene slitine s podvodnog lokaliteta Drevine u Koločepskom kanalu

U dubrovačkom Pomorskom muzeju čuvaju se metalni predmeti od bakrene slitine koji pripadaju brodskoj opremi broda koji je potonuo nedaleko od Dubrovnika, na lokalitetu Drevine u Koločepskom kanalu. Datiraju se u kraj 17. i početak 18. stoljeća. Inače, navedeni brodolom poznat je našim arheolozima još od 1972. godine, kada je prvi put otkriven i od kada se počinju obavljati istraživanja.

Poznato je dakle da su se u razdoblju od 1974. do 1976. provodile tri istraživačke kampanje s ciljem da se pokušaju spasiti ostaci broda, te brodske opreme i inventara.

Pod vodstvom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu i u suradnji s Dubrovačkim zavodom za zaštitu spomenika kulture, Zavodom za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku uz sudjelovanje mnogobrojnih arheologa ronilaca 1976. godine provodilo se  istraživanje te vađenje brodske opreme i tereta s olupine trgovačkog broda s kraja 17. i početka 18. stoljeća, te je napravljena detaljna dokumentacija nalazišta

Zbog nedovoljno obrađenih podataka o dataciji spomenutog broda i brodskog inventara jako je teško govoriti. Među inventarom pronašli su se kovani mesingani žetoni s imenom majstora Corneliusa Lavffersa za kojega se daljnjim istraživanjem utvrdilo da je umro 1711. godine  te da postoji mogućnost da brodolom pripada tom periodu. Također je važno spomenuti da je dio brodskog inventara bio pohranjen u drvenim sanducima te umotan u novinski papir kao i papir iz knjiga koje datiraju u 16.,17. i 18. stoljeće.

Zahvaljujući obavljenim istraživanjima poznato je da su izvađeni smotuljci bakrene i mesingane žice raznih debljina i profila u drvenim kutijama, zatim veliki i mali smotuljci plosnate žice, noževi u kožnim koricama, razne pribadače kao i kovani žetoni, praporci u drvenim kutijama, olovni čepovi i plombe, te kao dio brodske opreme topovi, male olovne kuglice, i brodsko zvono.

O prijašnjim konzervatorsko-restauratorskim radovima bilo je malo podataka, te se nije moglo sa sigurnošću reći da li je proveden postupak desalinizacije koji je iznimno važan za daljnje zahvate na predmetima. U preliminarnom dijelu istraživanja pronađeno je prvo izvješće o stanju inventara koje datira u 1982. a pripada dokumentaciji Anice Kisić u kojima spominje da su se na dijelu inventara napravili eksperimentalni konzervatorski zahvati pod vodstvom prof. Božidara Vilhara u kojem se spominje postupak desalinizacije. Dio predmeta bio je izložen u izložbenim prostorima Pomorskog muzeja dok nisu zaprimljeni u restauratorsku radionicu Dubrovačkih muzeja 2016. godine.

Predmeti su bili u izrazito lošem stanju, prekriveni raznim kalcifikatima, kao i korozijskim produktima s velikim degradirajućim promjenama. Svaki predmet je detaljno fotodokumentiran te je napravljen plan konzervatorsko-restauratorskih zahvata koji su podrazumijevali odsoljavanje predmeta, mehaničko i kemijsko čišćenje, aktivnu stabilizaciju, zaštitu te davanje preporuka za eventualno izlaganje u izložbene prostore i/ili pohranjivanje u depo. Svaki predmet je detaljno fotodokumentiran prije, tijekom i nakon obavljenih konzervatorsko-restauratorskih zahvata.

Dio spomenutih predmeta može se vidjeti u izložbenim prostorima Pomorskog muzeja dok je dio pohranjen u depo.

 

Restauratorica metala Stela Pendo

26.4.2020.