U Zbirci starih fotografija i razglednica u fundusu dubrovačkog Pomorskog muzeja čuva se crno-bijela fotografija s portretom kapetana Pava Švaga (3. listopad 1843 - 20. listopad 1894.).
Kapetan Švago iz Konavala prvo je bio zapovjednik, a zatim i vlasnik broda »Luca Padre« braće Mimbelli. Nava »Luca Padre« izgrađena je u Livornu 1854., a prodana 1884. godine, i bila je najveći jedrenjak pomorsko-trgovačkog društva Luke Mimbellija. Braća Mimbelli bili su brodovlasnici i osnivači pomorsko-trgovačkih kuća za trgovinu ruskim žitom. Luka Mimbelli je tijekom života, od 1827. kada gradi svoj prvi jedrenjak, do svoje smrti 1876. godine, posjedovao 11 jedrenjaka. Sjedište njegove kuće prvo je bilo u Livornu, a poslije prelazi u Marseille.
Crno-bijela fotografija prikazuje kapetana Švaga u srednjim godinama, s prorijeđenom kosom razdijeljenom po sredini, široke guste brade, dugačkih zašiljenih brkova i ozbiljnih crta lica. Odjeven je u tamni kaput, bijelu košulju i tamnu kravatu. Na dnu kartona, na donjem lijevom rubu, nalazi se ime fotografa: »L. Rubino, phot«.
Na poleđini fotografije vlastoručna je posveta kapetana Švaga: »Mojemu slavnomu prijatelju Peru Cordiciu u Marseju na 7 srpanja 1879« i njegov potpis: »P. Svaga«. S lijeve strane obruba nalazi se mali anđeo, a s desne, fotografski aparat na stalku. Unutar dekorativnog obruba na poleđini kartona nalazi se natpis: »Photographie L. Rubino, R. Cannebiere 23, Marseille«. Fotografiju je muzeju darovala gospođa Perica Kosović.
Evo kako o Pavu Švagu piše Marcel Kolin:
„Kapetan Vicko Marinković često bi pripovijedao o Pavu Švago iz Konavala i njegovoj neobičnoj pomorskoj karijeri. Kad je kap. Vicko jednom bio brodom u Carigradu, zateče jednoga dana na palubi nekog dječaka od nekih četrnaest godina, koji ga zamoli da ga primi na brod i dade mu na njemu posla. Kako je kap. Vicko imao potpunu posadu, nije htio da uzme maloga, nego ga odrješito odbije. Međutim, vrativši se na brod s posla, opazi da je dečko još uvijek na brodu. Dapače, mali mu ponovno priđe moleći ga i zaklinjući ga da ga ipak uzme, jer je u stranom svijetu bez igdje ičega. Mališ se konačno kapetanu smilio i on ga primi na brod kao 'pomoćnika malome od kuhinje'.
Odmah u početku dječak je pokazivao veliku ljubav za brod i more, pa je za kratko vrijeme lijepo napredovao u svojim početničkim dužnostima, tako da je doskora u vještini i okretnosti prestigao maloga od kuhinje, pa kad je unaprijeđen za sobara, pokazao se i u tome poslu vrlo uredan i spretan. U svakome je radu bio čist i marljiv, i štogod bi mu se zapovjedilo, to bi odmah učinio brzo i vješto. Najradije je boravio na palubi, pomažući kod čišćenja i ređenja i kod sklapanja jedara.
Kad je kap. Vicko vidio kako dječak lijepo napreduje u mornarskoj vještini, upita ga jednoga dana da li zna čitati i pisati. Kad mu je Pavo odgovorio da ne zna, dade zapovjednik nalog prvome časniku da obučava maloga. Nisu prošla iza toga ni dva putovanja, a dječak je već čitao i pisao kao da je veoma dobrim uspjehom završio osnovnu školu. Kad je to naučio, počeo se sve više zanimati za kompas i kormilo. Redovito bi promatrao kormilara kako okreće [kormilarsko] kolo, a kad bi čistio busolu, više bi proučavao njezinu ružu nego što bi pazio na svoj rad. Uvijek bi propitkivao kako se što na brodu zove i čemu služi.
Kad je već postao mladićem, upita ga jedanput zapovjednik ne bi li htio gledati sekstant, na što mu Švago odgovori da on to već umije. Kako to? Od svoje male plaće on je dugo štedio i na jednom putovanju u Engleskoj kupio u nekog staretinara od svoje uštednje jedan stari sekstant kojim je kriomice učio promatrati sunce. Na veliko čudo zapovjednika Vicka, Pavo je okretno baratao sekstantom i brzo čitao visinu sunca. Razumije se da je nakon toga mladić naglo poskočio u zapovjednikovim očima i da je ubrzo postao kormilar. Uz pomoć kap. Vicka počeo se spremati i za oficirski ispit, pa kad je navršio potrebnu plovidbu, zaista je taj ispit s uspjehom položio.
Švago je dugo vremena služio na Mimbellijevu brodu 'Luca Padre', pa mu je postao i zapovjednikom. Izmjenjivala se posada, ali Švago je stalno ostao na zapovjedničkom mostu. Kad je jednom stupio na to mjesto, to je i ostao na njemu trajno, i kad su Mimbelli stali rasprodavati svoje brodove, on je prekupio 'Luca Padre' i postao mu vlasnikom.
Svome se prvom zapovjedniku redovito javljao nazivajući ga u svojim pismima 'najdražim dobročiniteljem', a završavajući potpisivao bi se 'vaš najponizniji sluga' Pavo Švago“.
(Marcel Kolin, Od „maloga od kuhinje“ do brodovlasnika, Pavao Švago iz Konavala - čudo pomorske karijere, u knjizi: Jedrenjaci, Priče i slike starih brodova i kapetana, Binozina omladinska biblioteka, knj. V, „Binoza“ Nakladni zavod, Zagreb, 1934, str. 97-99).
Viša kustosica Ljerka Dunatov