Dolazak Napoleonove vojske u Dalmaciju početkom 19. stoljeća označio je ključne trenutke za Dubrovačku Republiku. Godine 1806. došlo je do prve okupacije užeg gradskog područja u stoljetnoj slobodarskoj povijesti, a potom i do njezinog konačnog ukinuća 1808. godine. Jedan od najspominjanijih aktera ovih zbivanja bio je Napoleonov general, poslije maršal, Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont (1774. – 1852.). Mladi ambiciozni vojni zapovjednik pokrajine Dalmacije stigao je u Dubrovnik iz Zadra 30. srpnja 1806. godine, 10 dana nakon svog 32. rođendana, kako bi nastavio organizirati francuske vojne operacije dalje prema istoku. Upravni aparat Republike djelovao je i nakon dolaska Francuza, no početkom 1808. godine dubrovačkoj je vlasteli priopćeno da se Republika ukida. Marmont je za svoje zasluge nagrađen titulom „Duc de Raguse“, a Knežev dvor postaje Vojvodska palača. Dio građanstva priklanja se novoj vlasti, djelomično sudjelujući u njenom provođenju. Sve važnije odluke donosio je i ostvarivao upravo vojvoda Marmont, bilo da se radilo o utvrđenju dubrovačkog područja, izgradnji cesta, prenamjeni postojećih građevina kako bi se zadovoljile potrebe francuske vojne i civilne uprave ili unapređenju kulture i školstva.
Budući da je stari dubrovački teatar u Orsanu prenamijenjen u vojnu pekaru, Marmont je na mjestu dvorane nekadašnjeg Velikog vijeća dao izgraditi novi vojvodski teatar, „Théȃtre Ducal“, koji je otvoren 1809. godine. Nešto ranije, u svibnju 1808. godine, na poticaj braće Francesca Marije (1768. – 1837.) i Urbana (1777. – 1834.) Appendinija preuzeo je brigu o osnivanju liceja koji je smješten u preuređenom samostanu sv. Katarine.
Upravo kao osnivača liceja prikazuje ga portret koji se čuva u Zbirci slikarstva Kulturno-povijesnog muzeja. Vojvoda od Dubrovnika Auguste Marmont je prikazan u profilu, strogog izraza lica i oštrog pogleda. U tamnoj je svečanoj uniformi s epoletama i odličjima na prsima. U ruci drži trokutni šešir francuske vojske. Ispod reprezentativnog portreta s istaknutim karakternim osobinama lika, teče natpis na latinskom: LYCEI RHACUSINI FUNDATOR. - osnivač dubrovačkog liceja. Slika je vjerojatno nastala oko 1808. godine, kada je licej otvoren.
Portret je pripisan dubrovačkom klasicističkom slikaru Rafu Martiniju (1771. – 1846.). Ovaj rođeni Dubrovčanin studirao je u Rimu kod učitelja Antona Marona (1733. – 1808.) zahvaljujući stipendiji dubrovačke Vlade i dobročinstvu Benka Staya (1714. – 1801.). Tijekom studija se vraća nakratko kući zbog bolesti, a potom nakon završenog školovanja, u suton Republike, 1795. godine. Još za vrijeme boravka u Rimu nastoji osnovati slikarsku akademiju u Dubrovniku. To se ipak neće dogoditi, no za vrijeme francuske vladavine zapošljava se u državnoj službi kao nastavnik slikanja u novoosnovanom liceju. Nakon pada Napoleona odlazi u Split, a u Dubrovnik se vraća potkraj života, gdje i umire.
Rijetka su sačuvana djela Rafa Martinija u Dubrovniku, a sva se danas čuvaju u Kulturno-povijesnom muzeju. Portretirani se mahom mogu vezati uz frankofilni dubrovački milje, čije je narudžbe izvršavao. Jednako kao i njegovi suvremenici Petar Katušić (1767. – 1788.) i Carmelo Reggio (? – 1819.) stvarao je pod utjecajem hladnog rimskog klasicizma Mengsove škole. Proživio je vrijeme kasne Republike, francuske i austrijske vladavine, a nakon njegove smrti, sve do pojave Vlaha Bukovca (1855. – 1922.) i Mata Celestina Medovića (1857. – 1920.), iz Dubrovnika neće poniknuti talentiran i školovan slikar poput Rafa Martinija.
Kustosica Lucija Vuković