Ljekarnička posuda za terijak, lijek koji se propisivao za liječenje kuge

15.1.2021.

Dubrovački kroničar Nikola Ragnina zabilježio je da se prva epidemija kuge, Crna smrt, pojavila u Dubrovniku 15. siječnja 1348. godine. Kroz povijest je kuga često prijetila Dubrovniku, od prvog naleta sredinom 14. stoljeća do posljednje zaraze 1784. godine. U Zbirci keramike i porculana Kulturno-povijesnog muzeja čuva se ljekarnička posuda za terijak, lijek koji se propisivao za liječenje kuge.

Keramička stojnica pripada tipu lonaca ili „arbarella“ koji su služili za pripravke čvrste i guste konzistencije. Na bijeloj podlozi, u gornjem i donjem trbušastom dijelu vaze, nalazi se po pojas s plavo naslikanim florealnim motivom. U donjem dijelu naslikan je i medaljon s prikazom Krista koji kleči s križem na ramenima što je zaštitni znak ljekarne Domus Christi. Pretpostavlja se da je posuda izrađena u 17. stoljeću u jednom od europskih središta proizvodnje keramike, ligurskoj Savoni. Naslikani medaljon s Kristom upućuje na to da je izrađena upravo za dubrovačku bolničku ljekarnu, osnovanu daleke 1420. godine. 

Istaknuti središnji natpis u crnoj boji EL: THERIAC: ANDR: privlači posebnu pozornost. U posudi se čuvao „Electuarium theriaca andromachi“ ili terijak. Ovaj tradicionalni lijek, poznat još od antike, najviše je upotrebljavan kao protuotrov. Propisivan je za liječenje širokog spektra bolesti poput astme, žutice, urinarnih teškoća, bolova u bubrezima…  No, koristio se i za liječenje kuge u doba pojava ove bolesti koje su se ciklički ponavljale.

Sastav terijaka varirao je ovisno o liječniku ili ljekarniku koji ga je pripremao. Nastajao je vrlo složenim postupkom miješanja 20 do 70 sastojaka. Neki od njih bili su neobični, ali neizostavni, poput zmijskog mesa ili opijuma dobivenog iz maka. Dio sastojaka mljeo se u prah i kombinirao s ostalim sastojcima životinjskog, biljnog i mineralnog porijekla. Pripremljeni ishodni materijal se miješao s medom kako bi se dobio elektuarij, ljekoviti pekmez fine guste konzistencije. Pripravak bi se tada zatvarao u posudi te u pravilnim vremenskim razmacima promiješao, a nakon šest mjeseci bio bi spreman za upotrebu. Zbog složene pripreme i dugog vijeka trajanja, najčešće se pripravljao u velikim količinama. Na policama ljekarni čuvao se u vazama poput „albarella“ iz naše zbirke, obično zatvorenima poklopcima od pergamene. Osim u obliku guste tvari, terijak se mogao kupiti u obliku malih pločica. U Dubrovniku su ga pripremali i prodavali ljekarnici, a nadzirali su ih liječnici koje je za tu službu određivala dubrovačka Vlada.

Ljekarnička posuda s natpisom EL: THERIAC: ANDR: potječe iz stare dubrovačke ljekarne Domus Christi, za koju se smatra da je osnovana prije šest stoljeća. Više od dvjesto ljekarničkih posuda, koje su nabavljane od 16. do 18. stoljeća, zahvaljujući jednom od vlasnika ljekarne Mateju Šariću, od 1914. godine čine dio Zbirke keramike i porculana Kulturno-povijesnog muzeja. Svjedoče i danas o dugoj povijesti zdravstvene kulture i visoko razvijenoj ljekarničkoj praksi u Dubrovniku.

 

Viša kustosica Lucija Vuković