Nadgrobni učelci su kamene ploče vertikalno položene iznad početka groba (iznad pokojnikove glave), jednim dijelom ukopane u zemlju, a većim dijelom iznad zemlje, u svrhu označavanja mjesta groba. U tom smislu imaju sličnu funkciju kao i većina nadgrobnih spomenika od antike do danas. Takvi učelci katkad su jednostavne ploče bez ukrasa, a dio njih na sebi ima prikaz križa. Oni bez ukrasa, ako nisu nađeni u izvornom položaju, teško se mogu prepoznati kao takvi jer je riječ o običnoj kamenoj ploči, često rustične izradbe.
Samo manji broj nadgrobnih učelaka dospio je u Zbirku kasnosrednjovjekovne i novovjekovne kamene, metalne i koštane građe Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja. Sveukupno je poznato 12 primjeraka, a većina ih potječe s nekadašnjeg groblja oko sv. Katarine iza grada, koje se nalazilo iznad današnjeg ulaza na Buži.
Inače, nadgrobni učelci do sada su u literaturi različito nazivani: nadgrobna stela s reljefnim križem, zaglavna ploča, učelni nadgrobni križ, zaglavna pločica ili grobna pločica učelak, a u zadnje vrijeme uglavnom se ustalio termin koji ovdje koristimo. Šefik Bešlagić smatra ih stećcima, a naziva »stub ili ploča s motivom krsta«.
Nadgrobni učelci najčešće na prednjoj, a ponekad i na obje strane ploče, imaju reljefni prikaz križa u raznim inačicama, prije svega u smislu oblika i završetka krakova križa te eventualnog postolja na kojem se križ nalazi.
Tako razlikujemo križeve: s jednostavnim i ravnim, trakastim krakovima, zatim s vitičastim proširenjima na kraju krakova, s trolisnim završetcima krakova te one s blago ili naglašeno proširenim, trokutastim završetcima krakova. Prikazano postolje na kojem je križ može biti trokutasto, stepeničasto ili golgotsko, a križ može biti postavljen i na trn ili tuljac za nasad.
Ovakve nadgrobne učelke s reljefnim prikazima križeva uglavnom nalazimo na nekadašnjem području Dubrovačke Republike, a vrlo rijetko i na ostalom dijelu priobalja i unutrašnjosti (najzapadniji primjerci su na makarskom području). Stoga se opravdano može pretpostaviti njihovo idejno i radioničko ishodište na dubrovačkom području. Vremenski se smještaju u razdoblje gotike, od 14. do 15. stoljeća.
Većina nadgrobnih učelaka tijekom vremena izgubila je svoju primarnu funkciju označavanja groba, odnosno dislocirana je i postavljena na raznim mjestima (ziđe crkve, ogradni zid, krajputaši, sekundarno označivanje mlađih grobova), ali najčešće ostaju u sklopu crkava i grobalja. Naime, prikaz križa na kamenoj ploči predstavlja iskonski, tradicionalni i trajni simbol kršćanstva. Ako želimo naglasiti kontinuitet groblja i crkve kao svetog mjesta, logično je da ćemo ga označiti križem iz ranijeg razdoblja. Pojedine učelke nalazimo i kao spolije u zidovima unutar gradskih zidina ili oko ulaza u grad s Ploča ili Pila.
Ovdje je prikazan samo izbor pojedinih spomenika iz fundusa Arheološkog muzeja, kao i pojedini primjerci s terena gdje se i danas nalaze.
Tekst i foto: kustos dr.sc. Domagoj Perkić
LITERATURA – ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE
I. ALDUK, D. PERKIĆ, M. TOMASOVIĆ, »Topografija stećaka u Hrvatskoj«, u: Stećci, katalog izložbe, (ur.) J. Poklečki Stošić, Zagreb, 2008., 58–120.
Š. BEŠLAGIĆ, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.
C. FISKOVIĆ, »Stećci u Cavtatu i u Dubrovačkoj župi«, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji,13, Split, 1961., 147–175.
D. PERKIĆ, »Križevi na nadgrobnim učelcima«, u: Kurenat, 5, Župa dubrovačka, 2008., 14–15.
D. PERKIĆ, M. PERKIĆ, Z. ŽERAVICA, L. KOVAČIĆ, Arheološka baština Župe dubrovačke, katalog izložbe, Župa dubrovačka, 2007.
D. PERKIĆ, Stećci i drugi kasnosrednjovjekovni nadgrobni spomenici zapadnoga dubrovačkog područja, Dubrovnik, 2019.
V. SOKOL, »Kasnosrednjovjekovna grobišta i nadgrobni spomenici Pelješca«, u: Pelješki zbornik, I., Zagreb, 1976., 323–333.
M. TOMASOVIĆ, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Makarskom primorju, Makarska, 2007.
Z. ŽERAVICA, L. KOVAČIĆ, Konavle, srednjovjekovna groblja, Dubrovnik, 2002.