Dubrovački muzeji

 

Kozmetički štapić iz fundusa Arheološkog muzeja

Narodi staroga vijeka, pogotovo Egipćani, njegovali su ljepotu i čistoću vlastitog tijela pa su kozmetički pripravci bili dio njihove higijene i zdravlja. Većina Egipćana svakodnevno se kupala u rijeci, bogatiji u bazenima unutar dvorova, kupaonicama i kupeljima s podnim grijanjem koje su od njih preuzeli Grci i potom Rimljani. Destilacijom mirisnih ulja, dobivali su parfeme koji su predstavljali savršenstvo i ravnotežu između duha i tijela. Kozmetička sredstva primjenjivali su i prilikom procesa balzamiranja i tijekom ukopa.

I Rimljani su za osobno pozicioniranje u društvu, tijelo ukrašavali odjećom, kozmetikom i parfemima. Kozmetika, nakit i lijepo oblikovana frizura bili su ženski način ukrašavanja. Kozmetička sredstva poznata su pod zajedničkim nazivom „mundus muliebris“ ili „ženski svijet“. Tu su, između ostalog, spadali proizvodi za lice, uključujući i izbjeljivače lica i kozmetički pribor. Uporaba parfema predstavljala je bogatstvo i luksuz. Rimljani su se smatrali dužnim osigurati ženama kozmetička sredstva, a i sami su običavali u javne kupelji nositi kozmetički pribor koji je opravdavao njihov status u društvu.

Ulja te razne sastojke potrebne u industriji kozmetike uvozili su se iz različitih dijelova Carstva, ali i daleko izvan njega, primjerice iz Indonezije, preko Indije. S našega područja, iz šumovitih predjela rijeke Narone, izvozila se, prema antičkim piscima, najbolja perunika ili „bogiša“, (Iris Illyrica), koja je služila u ljekovite i kozmetičke svrhe.

Među staklenom građom iz fundusa antičke zbirke Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja, nalazi se i netipični instrument, za koji u dostupnoj literaturi nisu nađene izravne analogije, ali mu se može dati funkcija kozmetičkog štapića. Potječe iz Salone, koja je dala dosta različito oblikovanih staklenih štapića za različite namjene. Predmetni štapić izrađen je od dvaju dijelova, metalnoga i staklenoga. Metalni dio ima oblik tordirane igle, koja na jednom kraju završava s debelom trokutasto oblikovanom glavicom s perforacijom u sredini. Na drugi je kraj navučena isto tako debela staklena navlaka, ručno modelirana, dok je staklena grudica još bila vruća.

Štapić se može usporediti jedino s nalazom iz Gorice kod Ljubuškog. Tamo je, na području Humca bio rimski vojni logor. Hercegovački nalaz determiniran je kao igla jer mu nedostaje stakleni dio. Budući da se ova dva predmeta u potpunosti podudaraju, može se pretpostaviti da je na goričkom nalazu staklo puklo i otpalo. Vjerojatno je u oba slučaja riječ o instrumentu za nanošenje parfema, balzama ili ljekovitih supstancija.

 

Viša kustosica Liljana Kovačić

16.9.2021.