Danas slavimo blagdan Svih svetih - „ Sollemnitas Omnium Sanctorum“, spomendan na sve kanonizirane svece, kao i one koji još nisu kanonizirani.
Ponegdje ga se naziva i Prvi Božić te ga se slavi kao krsno ime. Blagdan Svih svetih spominje se već u 4. stoljeću, ali od 8. stoljeća, kada je papa Grgur III. blagdan Svih svetih postavio na 1. studenoga na mjesto nekadašnjeg keltskog novogodišnjeg blagdana Samhaina, blagdan postaje šire prepoznatljiv.
Činom pokrštavanja večer uoči Svih svetih dobila je i ime „Veče Svih svetih“, „All Hallows Eve“ odnosno „Halloween“. Dan poslije Svih svetih, 2. studenoga slavimo Dušni ili Mrtvi dan, kada se u molitvama i pri obilasku grobalja prisjećamo svih nama dragih pokojnika, kao i duša u purgatoriju – čistilištu. Također, u sjećanja na njih pale se svijeće ili lumini, uz križ ili sliku pokojnika, a prilikom zajedničkog blagovanja upućuju im se molitve.
Dušni ili Mrtvi dan kao spomendan pokojnih nastao je na inicijativu benediktinskog opata svetog Odilona iz samostana Clunyu u Francuskoj u 10. stoljeću, da bi se zatim, upravo posredstvom benediktinskih samostana, proširio po Europi. U tradicijskom gospodarstvo ostala je sačuvana uzrečice –„Mrtvi dan, skale van!“ koja je ponegdje označavala početak branja maslina. Drugdje se pak taj dan u crkvu prinosi ulje namijenjeno za „lumine“ i „kanđela“ za pokojnike.
Ova dva dana obilježena su i pripremom posebnih slastica, kao što je „lumblija“ ili „umblija“ na Korčuli te u Dubrovniku i Dalmaciji „fabice“, „fave dei morti“, „favette“, „bobići“ i sl.
Viši kustos Ivica Kipre