Kako Vam možemo pomoći?

U zbirkama narodnih nošnji Dubrovačkog primorja i Elafita, te Rijeke i Župe dubrovačke čuva se i nakit za uši kojega čini ukupno sedam kompleta različitih oblika zlatnih naušnica, kojima su se kitile žene od djevojaštva do starije životne dobi. Navedeni oblici naušnica nosili su se, a i danas se još uvijek nose, u gotovo svim selima Župe i Rijeke dubrovačke te Dubrovačkog primorja.

Ovog puta iz fundusa Etnografskog muzeja predstavljamo četiri različita primjera dvodijelnih naušnica s biserima. Raskošne, barokne grozdolike naušnice – „vrećini“, „orećini“ ukrašene su florealnim viticama ispunjenima emajlom, na kojima je ovješeno sedam velikih, srednje velikih, sitnih bisera nepravilnog oblika, ili su kao na nekima zrna u parovima. Mladenke su ih nosile na dan vjenčanja, te su ih zbog toga znali zvati i „nevjestini vrećini“. Naušnice su tipičan primjer konzerviranih starih oblika građanskog nakita iz 17. i 18. stoljeća, koji se nosio u Dubrovniku. Taj je tip visećih dvodijelnih naušnica, u Europi poznat pod nazivom „girandole“, ostao sačuvan u gotovo nepromijenjenom obliku u Župi i Rijeci dubrovačkoj, ali i u primorskim Gornjim selima, te u Majkovima i Dubravici.

U usmenoj predaji i stručnoj literaturi navodi se da su se te naušnice nosile isključivo uz svečanu nošnju u selima Rijeke i Župe dubrovačke, no u terenskim istraživanjima 2010. i 2011. godine zabilježen je velik broj ovakvih naušnica i u spomenutim dijelovima Dubrovačkog primorja, gotovo u svakoj obitelji.

Vrijedi istaknuti kako je nakit prema običajnom pravu javna imovina žene, te je služio kao jedini siguran ženin imetak u slučajevima obiteljskih tragedija, kada je žena bila ugrožena i nezaštićena. Budući da je njime slobodno upravljala, ona ga kao majka, prema vlastitu nahođenju, može darovati svojim kćerima, nevjestama i drugim ženskim osobama s kojima je u rodu. O tome nam najbolje svjedoči priča kazivačice iz primorskih Gornjih sela. Sredinom 20. stoljeća rodbina koja je živjela u Americi dolazi u posjet baki kazivačice. Daljnjoj bakinoj rođakinji svidjele su se njezine zlatne naušnice s biserima – „vrećini“, jedina obiteljska uspomena koju je po ženskoj liniji naslijedila iz kuće u kojoj je rođena. Djed kazivačice, odnosno bakin muž, zamolio je da ih daruje rođakinji kao znak zahvalnosti za financijske pomoći rođaka. Ona je to »teška srca« učinila. Sjećajući se njezinih suznih očiju, rođakinja joj ih je, pod stare dane, vratila natrag. Baka ih je odmah dala u nasljedstvo kćeri, a ona kazivačici priče sa zadaćom da ih mora ostaviti u nasljedstvo svojoj kćeri. Žene će, pak, nakit iz obiteljskog naslijeđa kuće u koju su se udale prenijeti u nasljedstvo svojoj budućoj nevjesti.

Terenska su istraživanja pokazala da je mnoštvo vrijednoga zlatnog nakita iz ovoga dijela dubrovačkog kraja u prvoj polovini 20. stoljeća darivano kao zahvala rodbini ili prijateljima, koji su živjeli u Americi, za financijske pomoći tijekom nedaća i osiromašenja sela prouzročenog ratovima.

Tijekom prve polovine 20. stoljeća dolazi do postepenog napuštanja tradicijskog načina odijevanja, a žene su takav način odijevanja zadržale sve do 60-ih godina 20. stoljeća. Poslije toga prelazi se na građansko odijevanje, s tim da je u tom, nazovimo ga, prijelaznom razdoblju bilo dosta neujednačenosti, te su se dva tipa odijevanja često miješala. Jedino su se dugo održale tradicijske frizure i nakit.

Danas se tradicijska odjeća i nakit nose u prigodama folklornih priredbi i važnijih svečanosti, posebice za vrijeme Feste sv. Vlaha, kada se na jednom mjestu mogu vidjeti opisani oblici naušnica u svim veličinama i svoj raskoši. Ovaj oblik naušnica  nosi se i uz suvremenu odjeću u prigodama osobnih i društvenih svečanosti.

Barbara Margaretić, viša kustosica

Voditeljica Etnografskog muzeja