Na današnji dan 1896. godine svečano je otvorena Gradska vijećnica u Sarajevu, koja se nalazi nedaleko od poznate Baščaršije.
U Zbirci fotografija i fotomaterijala našeg Kulturno – povijesnog muzeja čuva se fotokrom s prikazom sarajevske Gradske vijećnice s kraja 19. stoljeća.
Projekt za njezinu izgradnju započeo je Karlo Paržik, jedan od najznačajnijih arhitekata koji su djelovali u Sarajevu. Paržik je Vijećnicu zamislio kao jednakostranični trokut na čijim se krajevima nalaze tornjevi pokriveni kupolama. Benjamin Kallay, tadašnji ministar financija i upravitelj nad Bosnom i Hercegovinom, nije bio zadovoljan Paržikovim arhitektonskim rješenjem, te je daljnji rad na projektu Vijećnice povjeren Aleksandru Witteku. Wittek je želio unijeti elemente islamske umjetnosti u projekt, pa je dva puta odlazio u Kairo gdje je i pronašao inspiraciju u zgradi današnje Nacionalne knjižnice. Ozbiljno narušenog mentalnog zdravlja, Wittek je 1893. smješten u bolnicu, a gradnju Vijećnice preuzeo je Ćiril Metod Iveković. Uz neznatne izmjene Wittekova projekta, Iveković je 1895. dovršio Vijećnicu, koja je postala njegov najuspješniji projekt. Uz Vijećnicu se vežu brojne legende i mitovi, od kojih su neke potaknute samim mjestom izgradnje. Naime, prije Vijećnice na tom mjestu nalazio se mejdan i kuća Mustafe paše Babića, jednog od vođa pobune protiv sultana koji je 1851. protjeran u Bursu. Prema pisanju Esme Smailbegović, na Babićevom mejdanu izvršavale su se egzekucije vješanjem kriminalaca i neprijatelja sultanove vlasti.
U svakom slučaju, sarajevska Vijećnica još uvijek plijeni svojom ljepotom, te i dalje ostaje vizualni simbol Sarajeva.
Viša kustosica Marina Filipović