Ljetnikovac Bunić-Kaboga jedan je od najreprezentativnijih primjera dubrovačke ladanjske arhitekture. Izgrađen je na Batahovini, na ušću Rijeke dubrovačke, gdje se posjed pripadnika roda Bunić (Bona) spominje još od 14. stoljeća. Gradnju ljetnikovca, datiranog između 1520. i 1540. godine, započeo je Miho Junijev Bunić.
Prema tipološkim obilježjima svrstava se u skupinu ljetnikovaca izgrađenih „na vodi“. Smješten je uz obalu, a unutar ogradnog zida raspoređeni su jednokatna kuća s okomito položenim orsanom te kapela.
Ladanjska kuća ima renesansno prizemlje i gotički kat, prizidan trijem u prizemlju te lođu u razini prvog kata. Pročelje se gotičkom triforom flankiranom s po dvije monofore otvara prema okolnom krajoliku. Kapiteli stupova trijema i lođe kompozitni su, jednaki onima na Divoni, a na onima nad tordiranim stupovima lođe su isklesani grbovi obitelji Bona. Pod trijemom, na bočnom zidu, nalazi se mala zidna fontana koja se zbog vrsnoće izvedbe i ikonografije pripisuje korčulanskom graditelju i klesaru Petru Andrijiću ili njegovoj radionici.
Na terasi nad trijemom, bočno od lođe nalazi se kapelica. Za nju nasljednici Miha Junijeva Bunića 1538. godine naručuju kod Petra Andrijića, koji ju je vjerojatno i projektirao, sav kameni materijal za gradnju. Po uzoru na kapelu ljetnikovca Ivana Marinova Gundulića u Gružu te istovjetno narudžbi za crkvu Sv. Spasa na Placi, ima kupolu na osmerostranom tamburu.
Poslije potresa 1667. godine, ljetnikovac dolazi u posjed Marina (Marojice) Bernardova Kaboga (Caboga). Najveće pregradnje nastale su za vrijeme njegovih nasljednika u 18. i 19. stoljeću kada je okomito na kuću, ispred lođe, dograđeno novo krilo s orsanom i terasom nad njim, a na začelju prigrađeno barokno stubište. Uređenje interijera prilagođavalo se ukusu vlasnika, a zidni oslici nastali su tijekom i nakon 18. stoljeća.
U drugoj polovici 19. stoljeća vrtnim je šetnicama povezan sa susjednim ljetnikovcem Stay koji dolazi u posjed istog vlasnika.
U 20. stoljeću vlasnici su se izmijenjivali, a nakon temeljite obnove dovršene 2013. godine, ljetnikovac dobiva javnu namjenu. Začetnik i pokretač projekta obnove bio je dr. Ivo Felner, ujedno predstavnik Fundacije Batahovina koja je radovefinancirala.Godine 2023. ljetnikovac Bunić-Kaboga u cijelosti postaje vlasništvo grada Dubrovnika, a od 2025. je pod upravom Dubrovačkih muzeja.