„Dubrovnik u pismima nadbiskupa Lodovica Beccadellija – između nostalgije i prijezira (1555. – 1560.)“ naziv je predavanja Vedrana Stojanovića, doktoranda na poslijediplomskom doktorskom studiju ”Povijest stanovništva“, koje će biti održano 25. travnja u 19 sati u glazbenoj dvorani Kneževa dvora. Riječ je o sedmom u nizu predavanja organiziranih u sklopu zajedničkog edukativnog projekta Dubrovačkih muzeja i Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku s ciljem dodatnog obrazovanja te poticanja zajednice na veću odgovornost prema kulturno-povijesnom naslijeđu koje baštinimo zahvaljujući Dubrovačkoj Republici.
Prepiska dubrovačkog nadbiskupa Lodovica Beccadellija (1501. – 1572.) sadrži i opsežan dio nastao u vrijeme njegova boravka u Dubrovniku od 1555. do 1560. godine. Riječ je o građi koja, iako više govori o njegovom položaju nakon prekinutog zasjedanja Tridentskog sabora te za vrijeme burnih previranja unutar Rimske kurije, između ostaloga otkriva i Beccadellijev osobni odnos prema sredini u kojoj se zatekao i u kojoj je obavljao izrazito važnu dužnost nadbiskupa.
Beccadellijev odnos prema Dubrovniku bio je poprilično složen te ga se može i mora promatrati iz više kutova. Slika Grada i okolice, stav prema neposlušnom svećenstvu i zanemarenoj pastvi, materijalnom i duhovnom propadanju dubrovačke crkve, nesnalaženje zbog nepoznavanja jezika i neprestana želja za povratkom u rodnu Italiju, iz koje je zbog reformističkih stavova u biti bio prognan, dovela su do izgradnje poprilično lošeg stava o Dubrovniku i njegovim stanovnicima. Taj stav neće se pretjerano mijenjati sve do samog odlaska iz Dubrovnika, a u nekim segmentima će se čak i pogoršavati, čemu će uvelike doprinijeti i konzervativizam dubrovačke vlasti i tvrdoglavo odbijanje provedbe tridentskih reformi, ali i činjenica da je Beccadelli prvi nadbiskup od 1490. koji je zaista boravio u Dubrovniku, što je sa sobom vuklo brojne probleme.
Kroz priču o Dubrovniku i službi koju je obavljao, Beccadelli snažno govori i o sebi i o neizmjernom nezadovoljstvu zbog izgona iz rodne Italije, nudeći pritom neka opažanja o Dubrovniku i njegovim stanovnicima koja su aktualna i danas.