Na današnji dan 1821. godine rođen je Medo Pucić (1821. – 1882.).
Dubrovački vlastelin i pjesnik, svestrani intelektualac kozmopolitskog duha bio je jedan od kreatora dubrovačkog kulturnog, društvenog i političkog života u 19. stoljeću.
Školovao se u Veneciji, Padovi i Beču. Kao mladić, još za vrijeme školovanja u Italiji, upoznaje i usvaja načela talijanskog nacionalnog romantizma. U svojem književnom i publicističkom radu zastupao je ideje panslavizma, zajedništva južnoslavenskih zemalja te njihove kulturne, nacionalne i političke afirmacije.
Sudjelovao je u pokretanju i uređivanju prvog književnog časopisa u Dubrovniku na hrvatskome jeziku „Dubrovnik cviet narodnog književstva“ (1849. - 1852.) te je jedan od pokretača časopisa „Slovinac“, „glasila slovinskog pokreta“, koji je u Dubrovniku izlazio od 1878. do 1884. godine.
Bio je promicatelj umjetnosti i zaštitnik dubrovačkih likovnih umjetnika. Presudan je njegov utjecaj na odlazak na školovanje u Pariz i afirmaciju jednog od naših najvećih slikara Vlaha Bukovca (1855. – 1922.). Intelektualni krug okupljen oko braće Meda i Nika Velikog Pucića redovito je posjećivao Šarićevu ljekarnu na Placi sudjelujući u književnim i političkim raspravama kao i brojnim kulturnim događanjima. Osim u svom ljetnikovcu u Gružu, Medo je vrijeme provodio u dokolici na obiteljskim imanjima u Rijeci i Župi Dubrovačkoj.
Iz Zbirke varia Kulturno-povijesnog muzeja predstavljamo reljefni portret Meda Pucića, rad nepoznatog autora iz 1867. godine. Isklesan je u mramoru, u obliku tonda u čijem je središtu prikaz lika u profilu, a na dnu je urezana godina nastanka ovog djela.
Viša kustosica Lucija Vuković