Dubrovački muzeji

 

Predstavljamo srebrninu iz Zbirke metala Kulturno-povijesnog muzeja

Zbirka metala Kulturno-povijesnog muzeja Dubrovačkih muzeja sadrži dvjestotinjak srebrnih ili posrebrenih predmeta umjetničke obrade. Različite su provenijencije i uglavnom potječu iz 19. stoljeća. Predmeti s utisnutim puncama Venecije, Napulja, Milana, Trsta, Beča, Petrograda i dr. većinom su serijski uvoz, dok su oni koji nose staru i cijenjenu puncu bivše Dubrovačke Republike – glavu sv. Vlaha s mitrom najdragocjeniji jer svjedoče o radu dubrovačkih zlatara tog doba.

U muzej su stigli otkupom ili darovanjem, pa preko ovih više ili manje raskošnih predmeta donekle dobivamo zanimljivu sliku o dubrovačkoj sredini u kojoj su bili korišteni. Izloženi predmeti daju nam pregled raznolikosti oblika, stila, kvalitete materijala i izradbe srebrnine 19. stoljeća.

Umjetnička je izradba predmeta od srebra i zlata u Dubrovniku poznata od 13. stoljeća. Zlatarski obrt ojačao je u 14. stoljeću, a u sljedeća dva doživio svoj najveći razvoj. Uglavnom se svodio na izradu nakita i predmeta za svakodnevnu uporabu. U zlatu i srebru su se kovali najrazličitiji uporabni predmeti koji su nažalost tijekom vremena većinom netragom nestali. Tako je u katastrofalnom potresu 1667. godine zauvijek nestao veliki broj predmeta sakralne i profane uporabe, poznat iz zapisa bogatih inventara starih Dubrovčana koji se danas čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku. U razdoblju nakon potresa, dubrovački zlatari su se opirali uvozu, posebno iz Venecije i Napulja, ali i nekih drugih gradova u Italiji. Međutim, slabljenje kvalitete rada dovelo je do velikog uvoza srebrnih rukotvorina.

Unatoč svim problemima, i nakon pada Dubrovačke Republike početkom 19. stoljeća i uspostave austro-ugarske vlasti, kada je došlo do velikih društvenih, političkih i kulturnih promjena, Dubrovnik je i dalje ostao privlačno zlatarsko središte. Iako je sredinom stoljeća došlo do ukinuća cehovskih organizacija, izrada srebrnih i zlatnih rukotvorina nije prestala.

Prilagodivši se jako brzo europskom ukusu, naručitelji će tražiti od majstora da se i oni priklone novim običajima, ukrasima i suvremenim tehnikama, kako bi brže i jeftinije dolazili do željenih predmeta. Preko rukotvorina dubrovačkih zlatara i onih koje su dolazile izvana, većinom iz Italije, Austrije, Rusije i drugih zemalja, domaćoj sredini su promovirani svi vladajući umjetnički stilovi toga doba. Veliki broj uporabnih i ukrasnih predmeta od srebra, koji se i danas nalaze u mnogim dubrovačkim domovima, svjedoči nam o ekonomskoj moći, ukusu i potrebama domaćeg pučanstva.

U području umjetničkog obrta u 19. stoljeću bilo je sve očiglednije da će okončanje tehničkog razvoja rezultirati u potpunosti strojno izrađenim proizvodom. Kvaliteta srebrnih proizvoda počinje varirati, jeftiniji industrijski proizvodi konkuriraju ručnoj obradi metala, da bi već od sredine stoljeća srebrni predmeti postali industrijska roba široke proizvodnje.

 

Muzejska savjetnica Ljiljana Ivušić

28.5.2020.