Organizaciju proslave tisuću godina hrvatskog kraljevstva (925. – 1925.) u Dubrovniku prvotno su na sebe preuzela hrvatska kulturno-prosvjetna društva. Tako se od članova uprave Hrvatske radničke zadruge, Hrvatskog pjevačkog društva „Gundulić“ i „Hrvatskog kluba“ konstituirao Odbor za proslavu. Ipak, zbog brojnih pritisaka HSS je bio prisiljen raspustiti odbor sa svojim članovima. Tako se formirao novi odbor proslave, a u njega su izabrani pripadnici svih političkih stranaka. Predsjednik je ostao don Antun Liepopili, a članovi „glavnog akcionog odbora“ bili su: Miho Skvrce, Josip Posedel, Vlaho Fortunić, Sava Barbić, Novak Bukvić, Artur Saraca, Milo Katić, Nikola Ježić i Vlaho Kojić.
Nakon brojnih odgađanja i promjena datuma napokon je određeno da će se proslava održati 12. i 13. prosinca 1925. godine. Odbor za proslavu je uspio s gradskim i privatnim firmama dogovoriti povoljne cijene prijevoza sudionika svečanosti iz dubrovačke okolice. Tako je parobrodarska firma „Banaz & Rusko“ s parobrodima „Naš“ i „Hrvat“ prihvatila prevoziti stanovnike iz Stona i Broca za 30, iz Slanoga za 20, iz Trstenog i Orašca za 12, i iz Zatona za 8 dinara. Autogaraža „Kesler“ za Konavljane i Župljane na raspolaganje je dala svoje automobile. Knjižara i papirnica „Dovranić“ uoči proslave, izdala je prigodnu brošuru s rasporedom proslave i brojnim slikama. Inženjer Kolumbić bio je zadužen za svečano osvjetljenje Straduna i paljenje baklji na dubrovačkim zidinama. Također, morao je pripremiti pucanje topova kojim će se označiti početak svečanosti, kao i sam trenutak otkrića spomen-ploče kralju Tomislavu.
Na prvi dan proslave, u subotu 12. prosinca, cijeli je grad bio okićen zastavama, postavljeni su standali, a gradska vrata ukrašena su zelenilom. U školama nije bilo nastave, ali su u njima nakon svete mise održani prigodni govori.
Službeni početak proslave započeo je u 15 sati kada je s Minčete ispaljen dvadeset jedan topovski hitac. Kao i na dan feste sv. Vlaha, po Gradu i Gružu siromasima se podijelilo 750 kilograma kruha. Svaki kruh težio je kilogram, a na vrhu je bilo utisnuto slovo „T“, kao spomen na kralja Tomislava. U 18 sati upaljena je svečana rasvjeta na gradskim ulicama, zidinama i Brsaljama, a sat vremena kasnije povorka građana predvođena članovima Odbora i vojnom glazbom krenula je s Brsalja prema zgradi općine noseći prigodne baklje. Klicalo se: „Slava hrvatskome kralju Tomislavu“, „Slava Kralju Petru“, „Živio kralj Aleksandar“, „Živjela Hrvatska“ i „Živio hrvatski narod“. Kad je povorka obišla grad, pred Općinom je ispjevana hrvatska himna „Lijepa naša domovina“ i narod se zatim razišao.
U 20 sati u Bondinu kazalištu državnom himnom u izvedbi Dubrovačke filharmonije započela je svečana akademija. Zatim je uslijedila recitacija Marije Zuviteo „Sjeni Kralja Tomislava“i predavanje dr. Josipa Posedela o povijesnoj veličini kralja Tomislava. Dubrovačka filharmonija potom je odsvirala dio opere „Nikola Šubić Zrinski“Ivana Zajca, a učenice Ženske preparandije izvele su „Duvanjsko polje“ Zdenke Smrekar. Posljednja točka programa je bila „Slavenska pjesma“ u izvedbi Dubrovačke filharmonije.
U nedjelju 13. prosinca u 6 ujutro pucnjevi s Minčete najavili su svečani dan, a nedugo kasnije vojna muzika obišla je grad „na uranak“. Odbor sa sokolskom glazbom u 8 sati krenuo je ususret narodu iz okolice.
Unatoč lošem vremenu, došlo je mnogo stanovnika Rijeke dubrovačke, Župe dubrovačke i Konavala. Posebno su se isticali „trombunaši i lombardijeri“ iz Rijeke dubrovačke. U dubrovačkoj katedrali svečani hvalospjev „Tebe Boga hvalimo“predvodio je dubrovački biskup dr. Josip Marčelić, a otpjevao mješoviti zbor od šezdeset pjevača pod ravnanjem Antuna Gjivanovića i uz glazbenu pratnju maestra Frana Lederera na orguljama.
Poslije crkvene svečanosti mnoštvo se uputilo pred zgradu općine, gdje se trebala otkriti spomen-ploča. Ona je postavljena na dijelu općinske zgrade u smjeru Sponze. Izrađena je od korčulanskog bijelog kamena. Starohrvatskim pleterom ukrašen je rub ploče, a slova su isklesana po uzoru na ona s ploče kraljice Jelene u Solinu. Ispod ploče podignuta je svečana tribina na kojoj su bili članovi Odbora i predstavnici vlasti.
Predsjednik odbora don Antun Liepopili, “koji se zauzeo za ovu proslavu uprav mladenačkim žarom, biranim govorom predade općinskom upravitelju u sveti amanet ovu spomen-ploču“. Ploča je otkrivena uz poklike „Slava hrvatskom kralju Tomislavu“ i „uz gromovnu pucnjavu trombunaša, a glazba zasvira narodnu himnu, dok zvona po svim crkvama stadoše slaviti“. Općinski upravitelj Niko Koprivica zahvalio je Odboru na odlično priređenoj svečanosti, a Nikola Z. Bjelovučić održao je prigodni govor.
Ispod ploče su potom postavljeni lovorovi vijenci i uz zvukove koračnica završio je službeni dio svečanosti.
U nedjelju popodne brojne zabave održale su se po društvima, a uvečer je bio vatromet. Tako je posebna zabava održana u Hrvatskoj radničkoj zadruzi uz pjesmu i glazbu. Cjelokupna je svečanost protekla u miru i bez stranačkih provokacija.
Viši kustos mr.sc. Tonko Marunčić