Osobitu pažnju, vrijeme i trud Pedagoški odjel Dubrovačkih muzeja ulaže u tiskana izdanja namijenjena  različitim uzrastima. Želja nam je da naše publikacije budu edukativne, poučne, interaktivne i informativne, a da pri tom ne izgube na zanimljivosti. Pedagoški odjel u svojih deset godina može se pohvaliti brojem od  dvanaest edukativnih publikacija i četiri edukativne igre. Edukativne programe za naše najmlađe posjetitelje, djecu predškolske i osnovnoškolske dobi, učinili smo prepoznatljivima uz pomoć naših  maskota - likova koje nas vode  bogatom poviješću  Dubrovačke republike. A, tko bi to drugi mogao biti nego, dubrovački vlastelin i njegova sluškinja, mlada Konavočica?  Valjalo im je dati  i imena! Odlučili smo se, neka to bude vlastelin Đivo, ime još uvijek tako sveprisutno i živo u našem gradu, a time ujedno djeci blisko i prihvatljivo. Sluškinji smo dali ime Pavle, staro konavosko ime koje nas vraća u vremena kada su konavoske obitelji bile mnogobrojne, a i  najmanje konavosko selo odzvanjalo dječjom drekom i smijehom.  Želja nam je poslati jasnu poruku najmlađima da muzej ne svjedoči o ljudima ovoga grada i okolice u vremenima samo na način kako se isključivo mora u školi učiti i znati. Bili su to stvarni ljudi sa svim svojim vrlinama i slabostima kakvi smo i mi danas. Osvrčući se u prošlost želimo prije svega zbog naše djece optimistično gledati na vremena koja su pred nama. Stoga su Đivo i Pavle veseli, nasmijani i razigrani. Đivova ruka zabačena na leđa otkriva njegovo gosparstvo u svakoj prilici, a podignuti kažiprst druge ruke govori nam da se radi o vlastelinu kojega valja slušati i čija je riječ zadnja. Pavle, s torbicom u ruci, uvijek korak ispred svoga gospara, njemu na usluzi, ali podbočena oko pasa, poručuje nam da nam i ona ima što za reći i da možda i nije baš sve onako kako nam to gospar Đivo pripovijeda.