Na današnji dan, 14. travnja 1803. godine, u Dubrovniku je rođen hrvatski bakrorezac Petar Mančun. Otac Ivan bio je dubrovački mornar, dok je majka Anna Rosa Pirri bila rodom iz okolice Rima. Nakon francuske opsade Dubrovnika 1806. godine i vijesti o očevom zarobljeništvu, 1811. godine odlazi s majkom u Rim. Na papinskom Zavodu sv. Mihovila izučavao je slikarstvo i bakrorezbarstvo. Studij je završio 1824. godine. Učitelji su mu bili Domenico Marchetti, Francesco Giangiacomo i Antonio Ricciani s kojima surađuje u kasnijem djelovanju.
Kontinuirano radi po narudžbi za Svetu stolicu, firentinske galerije Uffizi i Pitti te privatne osobe. Izrađuje brojne grafike u klasicističkoj maniri, ponajviše sakralne teme i portrete prema slikarskim predlošcima poznatih majstora te rijetka samostalna djela. Godine 1850. proglašen je jednim od najboljih rimskih umjetnika te je imenovan javnim učiteljem rezbarstva.
Bio je tajnik Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, a za života je održavao privatne i profesionalne veze s domovinom i rodnim gradom. Svoje je radove posvećivao uglednim Dubrovčanima poput pjesnika Meda Pucića te istaknutim osobama poput biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Umro je u Rimu 1880. godine, a njegov sin Josip Mančun nastavio je očevim stopama.
U Zbirci grafika Kulturno-povijesnog muzeja čuva se više grafičkih listova Petra Mančuna. Izdvajamo bakrorez „Mater Amabilis“ nastao prema istoimenoj slici talijanskog baroknog slikara Sassoferrata (1609. – 1685.). Poprsje Bogorodice u molitvi prikazano je u poluprofilu, s glavom spuštenom nadesno. Ispod prikaza je potpis autora „Pietro Mancion inc.“ te posveta dalmatinskom narodu i posebno Dubrovniku, njegovoj domovini.
Viša kustosica Lucija Vuković